Svojoj, već podužoj, listi raznih poluga vlasti, moći i utjecaja, Dragan Čović, je ovih dana lagano...iz rukava...dodao i onu – Božansku!

Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)

Reagirajući na kritike, koje su stigle iz strogog vrha američke politike – od državnog sekretara SAD Antony Blinkena - lider HDZ BiH je kazao kako on ne može biti na nekakvoj „crnoj“, već samo na „bijeloj“ – „anđeoskoj listi“!? 

Posezanje lidera HDZ BiH za argumentima iz domena religijsko-dogmatske tematike jasan su pokazatelj kako Čović unaprijed odbija bilo kakva propitkivanja svoje politike i strategije. Zalazeći u domene nadnaravnog i duhovnog Čović Amerikancima šalje poruku kako o svojim potezima nema namjeru raspravljati, niti se ubjeđivati. Pa, ni sa Amerikancima, koji su ga već dva puta upozorili.

Uostalom, zar organizirana religija nije stvar jasnog i nedvosmislenog izbora: ili vjeruješ ili ne vjeruješ!

Čović, jednostavno, vjeruje da se američka prozivanja u vezi sa budućim plinovodom od RH do BiH ne tiču njega i njegovih odluka. Da su bez osnova i da neće imati nikakvog utjecaja. A kako bi kada je on na „anđeoskoj listi“!?

Doduše samoproglašenoj, ali baš bi volio da vidim nekoga iz njegove uže blizine ko bi se toj terminologiji suprostavio. Kucnuo ga po remenu i upozorio ga da su američke prozivke posve određene, te da ih treba uzati jako ozbiljno.

Znaju to i Amerikanci, pa su pisma upozorenja poslali u Sarajevo i Zagreb. Elemedinu Konakoviću i Gordanu Grliću-Radmanu.

Što se tiče Sarajeva, Čović može mirno spavati. Konaković sve i da može nešto napraviti - neće to učiniti, jer mu je Čović ključni partner, bez koga nema vlasti, položaja i sinekura. Ostaje mu samo moguće oprezno naguravanje oko ovog pitanja i to samo budu li na tome insisitirali Amerikanci.

Blinkenovo pismo Zagrebu je puno ozbiljnija priča za Čovića od pisma odaslanog Konakoviću u Sarajevo.

Dva su razloga: relana moć Zagreba da utječe na (sva) zbivanja među Hrvatima u BiH, te geopolitička uvezanost Hrvatske preko zapadnih političkih, ekonomskih i vojnih integracija sa Washingtonom.

Za razliku od poslovnično zbunjenog Sarajeva, koje se može pozivati na realnu moć Čovića da (u okviru trenutnih okolnosti) zaustavi sve procese u FBiH...pa i one protiv njega, Zagreb se ne može ponašati „kao da se ništa nije dogodilo“. Kao da je Blinkenovo pismo tek neka usputna fusnota, koja će brzo pasti u zaborav.

I sami predmet spora sa Čovićem se najdirektnije tiče Hrvatske, jer je planirani plinovod prema BiH samo nastavak hrvatsko-zapadnog projekta plinske diverzifikacije, koji je očigledno ugovaran na najvišim nivoima i od strateške je važnosti. Hrvatska je tim plinovodom i dobila na geopolitičkoj važnosti i težini u ovom dijelu Evrope i sigurno će učiniti puno toga da to tako i ostane.

Znači li to i mogućnost „discipliniranje Čovića“? U ovom trenutku...i da i ne...ali...

Zagreb zamišlja da bi najbolje bilo da Čović jednostavno odustane od svojih ideja formiranja neke nove plinske kompanije i da se tako završi ova neugodna epizoda. Zato su i prve rekacije blage i svedene tek na slanje oštrih poruka preko dobro obavještenih posrednika i medija.

Vrh Hrvatske sigurno neće snažnije reagirati, ukoliko ne bude pritiska iz SAD...a sve su prilike da će ga biti. I to ne samo zbog plinovoda, jer Amerikancima već neko vrijeme itekako „ide na živce“ blizak odnos Čovića i Dodika. Mostara i Banja Luke.

Jedno je sigurno. Amerikanci sigurno neće zaboraviti svoje upozorenje bez obzira na sve argumente...pa i one anđeoske prirode. Čović bi se zato, uskoro, mogao naći između dvije vatre. Zagreba i Washingtona.

„Anđeo“ na brisanom prostoru...