U toku su intenzivne konsultacije unutar i između stranaka HNS-a da bi došli do imena jednog kandidata kojeg će poslati na put do fotelje u zgradi Državnog predsjedništva. Sve su glasniji oni koji tvrde da to neće biti Dragan Čović.
Kazao je to i on, više puta tvrdeći da je vrijeme za nove i mlađe. Ali još bez konkretne odluke ili imena tog novog kandidata. Ključno je šta je suština brojnih razloga zbog kojih, ne samo Čović nego i njegov najveći saveznik u Hrvatskoj Zoran Milanović, pronalaze uporište da lider HDZ-a BiH kofere za Predsjedništvo neće pakovati.
“On mora ili nestati sa političke scene ili voditi u radikalizaciju. Imate predsjednika Republike koji želi radikalizaciju, koji želi da izbori u Bosni i Hercegovini ne prođu, da se institucije ne uspostave i da Čović nakon toga započne izgradnju paralelnih institucija”, ističe politički analitičar Davor Gjenero.
S druge strane, i bez obzira na izrečene stavove, teško je očekivati da će Dragan Čović tek tako posmatrati vlastito izuzeće u političkoj igri kao kandidat za člana Predsjedništva, što bi značilo skorije izuzeće i sa mjesta predsjednika HDZ-a BiH.
Koncepti su, ipak, različiti. U cijeloj priči od suštinske važnosti je pristup zvanične Hrvatske. Zoran Milanović predlaže grubo i radikalno dok Andrej Plenković, smatra Gjenero, zastupa politički koncept jedinstvene i funkcionalne države BiH.
“Njegova ideja je da, budući da Čović ne može dobiti izbore za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, njegovo mjesto zauzme neko od umjerenih hrvatskih političara koji ne izazivaju antagonizam na bošnjačkoj strani”, smatra Gjenero.
Takav različit pristup demonstriran je i na samoj intenciji održavanja nedjeljnog briselskog sastanka. Čini se da su stvari došle do kraja jer je Plenković izlobirao u Briselu inicijativu predsjednika Evropskog vijeća Charlesa Michela, prvo u Sarajevu a potom u Briselu kako bi se ideja za brzo provođenje reforme Izbornog zakona uz presude Evropskog suda za ljudska prava ne samo vezala za deblokadu institucija i uspostavljanja funkcionalne vlasti, nego i za proces pristupanja BiH u EU. No, Čović na sastanak, poznato je, nije došao. Dan kasnije poručio, dva dodatka i podržavam sporazum.
“Ako se uvaže ove njegove sugestije vezano za ranije sporazume - Briselski i Mostarski – mislim da će on u tom slučaju odlučiti podržati i priključiti ostalima političarima koji podržavaju taj sporazum, To i dalje ne znači da će se ispuniti uslovi da se izbori - kako sam sporazum kaže - sprovedu na validan način”, smatra politički analitičar Milan Sitarski.
Možda upravo u tome i leži razlog Čovićevog ostanka u hotelskoj sobi. Istina, teško je tvrditi, ali nije teško pretpostaviti da je to format na koji je lider HZD-a računao. To je samo dodatak više na priču o nelegitimnosti, istina, uspostavljene državne i razlozima neuspostavljene federalne vlasti.
Sve skupa razlog više da se na kandidaturu za člana Predsjedništva uopće ne odluči.
U konačnici, možda je i najmanje važno da li će predvodnik ovakve politike hrvatskog naroda u BiH, istina, ne svih, ali većinskih stranaka hrvatskog predznaka, zvanično zakoračati prema Predsjedništvu Bosne i Hercegovine od onog šta se sprema za, reklo bi se vertikalu i horizontalu bh. vlasti. Jer do sada Dragan Čović, deklarativno ne, ali na terenu ipak da, opstruiše evropske politike s jedne strane uz jasnu podršku trenutnog hrvatskog predsjednika, a s druge strane prijatelja, koalicijskog partnera i saučesnika u procesu rastakanja Bosne i Hercegovine Milorada Dodika.
