SDA je svjesna da će u opoziciju, ali još uvijek ne želi krivca za to tražiti u svojim redovima. Lakše je i ljepše zvući tražiti izdajice bošnjačkog naroda u onima koji su im uz asistenciju dijela međunarodne zajednice „ukrali“ dojučerašnje partnere u vlasti s kojima nije bilo puno dogovora o budućnosti BiH.

Piše: ASIM BALIČEVIĆ (Ljudski.ba)

SDA je prema broju glasova stranka s najviše povjerenja građana FBiH i to je činjenica, ali ne mora biti garancija da će biti dio vlasti. I u evropskoj praksi imamo slučajeve da stranke s najviše glasova nisu dio vlasti, kao što je bio slučaj u Norveškoj, ili trenutno u Švedskoj. Problem SDA je što su Bošnjaci kao narod pokazali najviši stepen političkog pluralizma što je izgradilo dovoljno snažnu opoziciju ovoj stranci koja danas ujedinjena ima izborni legitimitet da pregovara o formiranju vlasti što sa sobom nosi opasnost gušenja ideje razvoja građanskog društva i pretvaranja građanskih stranaka u bošnjačke političke subjekte, ali nije nužno, i nije tema ovog teksta.

Za razliku od SDA, njen predsjednik Bakir Izetbegović je potpuni gubitnik izbora. Više od pola miliona Bošnjaka nije želljelo Izetbegovića u Predsjedništvu BiH. Tačno je da se jedna stranka teško može boriti protiv 11 drugih, ali prosta matematika Izetbegoviću šalje poruku da su mu leđa okrenuli i glasači SDA. On je jedini kandidat za Predsjedništvo BiH koji je osvojio manje glasova od svoje stranke.

Ako pažljivo analizirate medije brzo ćete otkriti da osim birača nepovjerenje u Izetbegovića javno izražavaju i njegovi „saveznici“ u (raz)gradnji BiH predsjednici SNSD-a Milorad Dodik i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović. To naravno ne znači da su njih dvojica iznenada postali „prijatelji“ BiH, ali je podebljalo stav o Izetbegoviću kao političaru koji ima kapacitet za dogovaranje u BiH.

Teško je Izetbegoviću vlastiti poraz pokrivati i pričom o patriotizmu jer mu je taj prostor već odavno preuzeo još uvijek vjerni saveznik Željko Komšić, predsjednik DF-a koji je osvojio više glasova od njega i izborio četvrti mandat u Predsjedništvu BiH. Svima je jasno da Komšića velikom većinom biraju Bošnjaci koji su očigledno prihvatili tezu da je on ipak bio ključna „kočnica“ koja je sputavala Izetbegovića da se do kraja ne rastali sa SNSD-om i HDZ-om. Bošnjaci su ipak veće patriote vidjeli u Komšiću i SDP-ovom Denisu Bećiroviću. S druge strane više od 550.000 ljudi koji su njima dvojici dali glasove su obaveza i Osmorci da i sami ne izazovu gnjev Bošnjaka na kojem SDA-ov Šemsudin Mehmedović očekuje brzi povratak njegove stranke.

Za razliku od većine SDA-ovaca Mehmedović nikada nije imao problema s kritikom Izetbegovićeve politike i načina vođenja stranke, pa nema ni sada. Mehmedović je jasan i glasan, SDA se mora reformisati. Budimo precizniji, Mehmedović smatra da se SDA mora osloboditi kadrova koji su poveli SDA pogrešnim putem, koji su je previše vezali za ne zapadne centre moći. Biće da se kumstvo sa Turskim predsjednikom i demonstrativno „pokrivanje u institucijama BiH“ pokazalo većom prijetnjom zapadnim diplomatama od Dodikove i Čovićeve ljubavi prema Rusiji. Možda ima i smisla jer su Bošnjaci većina koja je još uvijek dominantno okrenuta evropskim vrijednostima i samo takvi mogu biti pandan destruktivnim hrvatskim i srpskim politikama na Balkanu.

Vrijeme je da Bakir Izetbegović ode u političku penziju. Bosni i Hercegovini je potrebna snažna SDA, ali moderna i reformisana, a ne stranka koju personificira nekoliko lica poput Harisa Zahiragića, Bisere Turković, Adila Osmanovića, gdje su ljudi poput Alme Čolo postali izuzetak koji potvrđuje pravilo. BiH je potrebna SDA koja će u pravom smislu biti stranka, a ne porodična dinastija. Takva SDA je kao opozicija vrijednija za BIH nego onakva kakva je bila proteklih 27 godina koje je provela uglavnom na vlasti. Protiv takve SDA Osmorka će morati tražiti kvalitetnija rješenja od pukog oslanjanja na iskustvo bivših SDA-ovaca koji tek trebaju dokazati da su zaista opredjeljeni iskorijeniti krimanl i korupciju i da stranački dres nisu zamjenili samo zbog opstanka na vlasti. Riječ je o ljudima koji nisu krili da im je mrzak Željko Komšić i politika DF-a koja je uspjela koliko toliko sputati silnu SDA pa su ga željeli izbjeći kao partnera u vlasti. Time su samo poljuljali krhke temelje građanske BiH, ali i povjerenje u vlastite dobre namjere. Već sada je jasno da neće biti dovoljno što su zamjenili SDA i to je dobro. Za budućnost BiH jeste važnije graditi dogovor nego rovove, ali crvene linije se moraju znati.