Interes javnosti ovih dana izazvao je nedavni intervju predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, koji je dao za televiziju Al-Arabiya. U njemu je izrekao niz zamjerki na račun međunarodne zajednice i njen trenutni angažman u našoj državi.

Njen posao je, smatra Izetbegović, očuvanje mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini, a ne miješanje u izborni proces. Tvrdi, stranci su uklonili SDA iz vlasti, te poziva islamske zemlje da se više angažuju za Bošnjake, koji su, prema njegovoj ocjeni, ponovo prepušteni sami sebi.

“Stranci u ovom času rade na način da faktički nas isporučuju, da reduciraju moć Bošnjaka, smanjuju utjecaj muslimana u Bosni i Hercegovini i na Balkanu da bi zadovoljili druge dvije strane, prije svega srpsku, koja je vrlo agresivna u politikama. Mislim da to malo muslimana, autohtonih – bijelih muslimana u Evropi zaslužuje više pažnje od strane islamskog umeta, od strane jakih muslimanskih zemalja. Dakle, da nas jednostavno zaštite od progona, poniženja, dvostrukih standarda”, rekao je Izetbegović.

Radi se o jednom opasnom narativu - mišljenja je profesor na UNSA Enver Kazaz. Pogotovo što je Bosna i Hercegovina poslije rata u Ukrajini definitivno ušla u zonu interesa EU i NATO pakta. S tim se ne slaže Haris Imamović, savjetnik bivšeg člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića, koji poziv za veći angažman islamskih zemalja vidi kao priliku da se ojača pozicija Bosne i Hercegovine na Balkanu.

“Zemlja smo čiji centar ili čija perspektiva mora biti Bruxelles. Moramo imati u Bruxellesu, Washingtonu i u Londonu prijatelja, jer to su trenutno najmoćnije zemlje na svijetu”, kaže Kazaz.

“To treba raditi jer u međunarodnim odnosima nema prijatelja-neprijatelja. Imaju državni i nacionalni interesi i tražite saveznike na svim stranama”, stava je Imamović.

Bosna i Hercegovina je trenutno jedna od prosperitetnijih zemalja regije. S, istina, i mnogo politčkih izazova, ali i sumnji. Dilema je nerijetko koliko se o u kojoj mjeri trebaju na njenom tlu preplitati strani interesi. Kako ocijeniti koji su dobronamjerni, a koji ne?

“Bosna i Hercegovina treba sarađivati sa svim koji su njeni prijatelji, pri čemu treba voditi računa da autokratski režimi koji postoje u arapskom svijetu ne mogu biti partner za ono što bismo nazvali demokratskim sistemom vrijednosti”, navodi Kazaz.

“Naši ljudi prave lažnu dilemu za koga smo mi - za oboje. Bolje je imati dva prijatelja nego jednog”, poručuje Imamović.

Godine tokom, ali i nakon rata pokazale su da Bosna i Hercegovina kao država ima prijatalje na svim stranama. Naravno, i oni su imali svoje, čast izuzecima, ekonomske, ali i političke interese. Ko su prijatelji najbolje se pokazuje na konkretnoj pomoći, ali i investicijama u razvoj države, a ne samo utjecajem na međunarodnoj sceni.