Kada nam odlazi neko drag, ne boli smrt, već boli sve ono što ide poslije. Boli praznina koja nikada neće biti popunjena. Boli nemogućnost da još nešto uradimo za njega. Bole riječi koje nismo rekli, a mogli smo. Bole suze. Bole uspomene. Bole ćutanja...Ovo je još 2014 godine napisala Alma Lemajić, koja je sa grupom istomišljenika vodila bitku da se po Karlu Ivandiću nazove škola u Sarajevu.

Prava raja, navijačka grupa Horde zla čiji je član bio je na Čengić Vili naslikala Karlov mural i to uz ploču na njegovom grobu njegovog imenas nema u Sarajevu.

- Bez imalo pristranosti, Karlo Ivandić bio je jedan od najhrabrijih branilaca glavnog grada. Sa svojih 19 godina uništio je neprijateljski tenk i dva transportera. Ovo dovoljno govori o kakvom se borcu i čovjeku radilo..., reako bi njegov školski drug i saborac Kemal Šalaka.

Zahvaljujući njemu tek nedavno ispravljen je dio nepravde i karlovo ime je upisano na spomen ploču ubijenim braniteljima. Godinama grupa građana vodi bitku da po njemu naziv dobije sadašnja škola Osman nakaš, a bio je i prijedlog da se most u naselju Otoka blizu kojeg je živio nazove po njemu.

Prilikom pada sarajevskog naselja Otes 4. decembra 1992. Godine, Karlo je smrtno pogođen metkom u glavu kada se treći put vraćao po granatu za RPG, kojim je tog dana u borbama pogodio i uništio po jedan tenk i transporter. Nažalost, njegova i hrabrost njegovih saboraca nije bila dovoljna da se neprijatelj zaustavi i naselje sačuva, ali je njihova herojska borba omogućila mnogobrojnim civilima da naspuste Otes i povuku se prema gradu. Godinama Karlovog imena nije bilo nigdje.

Ni nakon 9 godina naših pokušaja da se ime mog velikog druga i heroja odbrane grada Karla Ivandića adekvatno obilježi, zahvaljujući bolesnim politikama pojedinaca u menadžmentu škole i Ministarstvu obrazovanja KS, do danas nista nije urađeno. Sramota me je Karlove porodice sto smo podbacili, napisao je danas Šalaka.

Karlo (Tomislav) Ivandić je momak koji je rođen 1. decembra 1973. godine u Sarajevu. Na početku oružane agresije na Republiku BiH, među prvima se dobrovoljno prijavljuje u Štab Teritorijalne odbrane, koji je bio smješten u istoj Osnovnoj školi koju završio nekoliko godina ranije, te je tim svojim činom podstakao i mnoge druge momke i dječake da se pridruže Oružanim snagama RBiH, jer je pokojni Karlo zbog svoje blage naravi, dobre duše i hrabrog srca bio uzor mnogima – ne samo svojim vršnjacima, nego svim istinoljubivim, pravednim i čestitim ljudima u naselju Čengić Vila i van njega.