Nakon monstruoznog zločina u kojem je Nermin Sulejmanović hladnokrvno ubio suprugu i još troje ljudi u Gradačcu je proglašena trodnevna žalost. Ostatak BiH se za sada zgražava, ali slične odluke nema. Na društvenim mrežama dosta kritika za Vijeće ministara BiH koje je nakon masakra u Srbiji proglasilo dan žalosti u BiH. 

Piše: ERNAD METAJ

Sjajno je to primjetila Nejra Latić Hulusić svojom konstatacijom da je sinoć stao život u Gradačcu a u Sarajevu puca vatromet iznad praznih glava ministara, premijera, umjetnika i lažne elite. Nikome crvenilo sa sarajevskog tepiha nije udarilo na obraze nakon što su samo nakon nekoliko sati od stravičnog zločina njime ponosno defilovali.

Kao što kaže Faruk Borić Sarajevo film festival je davno postao ozbiljna manifestacija i to je činjenica.

- Jedino što ga čini seoskim vašarom su pokondireni politikanti u večernjim odijelima kupljenim budžetskim sredstvima, koji se blentavo krevelje sa crvenog tepiha sat i pol nakon monstruoznog, u BiH nezapamćenog masakra, istog onog koji su zgroženo oplakali na istim društvenim mrežama, napisao je Borić.

U brojnim komentarima izdvajamo onaj da bi crveni tepih trebao biti za glumce, a ne za političare.Ali u BiH je odavno politika samo gluma.Crvenim tepihom šetaju oni koji su nas doveli u ovakvu situaciju, koji ništa ne razumiju i koji ako ćemo poštena nemaju sažaljenja za muke ljudi u BiH.

Predsjedavajuća Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Borjana Krišto izrazila je sućut obiteljima ubijenih osoba u Gradačcu. Pozvala je na institucionalno sprječavanje nasilja nad ženama. I to žurno, a Krišto godinama obavlja najznačajnije političke funkcije u BiH. O Danu žalosti predsjedavajuća Vijeća ministara barem, jučer nije razmišljala.

Premijer F BiH Nermin Nikšić nas je tješio kako je situacija nakon samooubistva Sulejmanovića pod kontrolom, ali da ostaje gorak okus i pitanje kako se ovakve stvari mogu spriječiti.

- Nažalost, ovakve situacije se ne mogu predvidjeti, ali možemo dati sve od sebe da se institucionalno obračunamo sa svakim oblikom nasilja i kriminala, zaključio je Nikšić.

Gore od ovog patetisanja je samo premijerova konstatacija kako je najvažnije da su reakcije svih nadležnih bile trenutne i sihronizovane.Teško nama ako nadležnim institucijama treba četiri sata da se obračunaju s manijacima koji svoj krvavi pir prenose uživo.

Realniji od premijera bio je dopremijer F BiH i potpredsjednik SDP-a Vojin Mijatović koji je uz saučešće porodicama istakao kako je masakr u Gradačcu realna slika društva.

- Zločinci poput ovog danas žive među nama i nažalost vrlo često su nedodirljivi zbog zaštite korumpiranih političara i ljudi iz policijskih agencija i pravosuđa. Nažalost nismo svjesni da veliki broj političara u BiH kao i njihovih privatnih medija godinama na dnevnoj bazi proizvode mržnju, netrpeljivost, diskriminaciju, javnu diskreditaciju i stvaraju nakaradni sistem vrijednosti čiji je proizvod i današnji zločin u Gradačcu.  Vrijeme je za potpuno čišćenje svih redova i politike i administracije, vrijeme je za izmjene mnogih zakona i propisa i za mnogo rigorozniji sistem. Vrijeme je da svi u javnom prostoru shvatimo težinu za svaku javno izgovorenu riječ. Vrijeme je da uradimo veliki pospremanje našeg društva jer se bojim u suprotnom da će brzo biti kasno, istakao je Mijatović.

Dobro Mijatović zbori, ali zaboravlja da i vlast i opoziciju čine uglavnom ljudi koji su na političkoj sceni duže od dvadeset godina. Ovdje je za politiku odavno jedina promjena ko će koga zamijeniti u fotelji. Nakon toga se dobije amnezija za obećanja koja su nam davali. Zato je Hulusić u pravu.

- Ovdje se mogu proglasiti permanentni dani žalosti. Za svima nama koji ostajemo. Ostajemo u ovoj rupi koju posjećuju samo oni koji u tome vide sadaku. Rupi kojom su upravljali i upravljaju oni koji nisu znali ništa drugo raditi do biti vlast. Rupi u kojoj ni umjetnička elita danas ne poznaje suosjećanje, a tako rado eksploatiše te crne, čemerne priče iz ovog sirotinjskog geta kojeg zovemo državom, naglasila je Hulusić.

Vlast koja sebe svakodnevno naziva promjenom nakon masakra u Beogradu žurno je kako bi to rekla Krišto donijela odluku da i BiH žaluje. I neka je. Ali zar masakr u Gradačcu ne zaslužuje da svi žalimo. Nije samo do Krišto. Jasno je nama kako Sarajevo ovih dana živi svoj san kroz SFF. Ali zar se projekcije ne mogu održati u tišini, bez vatrometa. Davno je nešto eksplodiralo u našim glavama.
Tako gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić smatra kako je dovoljno iskazivanje solidarnosti njenog grada sa Gradačcom to što ona "potresena" neće biti na otvaranju SFF-a.
- Zbog tuge koju osjećam u srcu, ne mogu da se radujem, poručila je Karić.
Nije gradonačelnica pozvala da se u sarajevu proglasi dan žalosti. Festivalski su dani, a Karić zna da je SFF nastao u najcrnijim danima opsade i mnogo veće zlo nije zaustavilo našu ljubav spram filma i umjetnosti. Moglo je i moralo drugačije od šešurenja na crvenom tepihu po kojem nisu kapale suze onih koji su ih samo nekoliko sati ranije lili po društvenim mrežama.