Vaše priče

Dobar dan Čika Boro,Ja se zovem Bačić Nermina, moj tata je Fikret Bačić, ti ga poznaješ.Čika Boro, ja sada živim na jednom preliijepom mjestu, koje se zove "Vječnost".Tu sam od kada su na mene, moga brata, moju mamu i jos mnogo mojih rođaka pucali iz pušaka naše komšije. Ne znam tačno ko je pucao u mene jer sam zažmirila i čvrsto se stisnula uz mamu. Nije me mnogo boljelo, sve se desilo jako brzo. Ja ne znam zašto su čike pucale u nas jer im ništa nismo uradili.

Piše Adela Kadirić: Ovaj vikend sam uskočila u pomoć jednom divnom bračnom paru koji evo mjesec dana neumornoo pomaže našim ljudima da se registruju za izbore. Pred njima se čovjek može postidjeti koliko malo radi za domovinu. Maltene su svaki dan dostupni i ne prođe dan a da se ne odazovu barem jednom građanki/ninu. Kolika energija,  kolika želja, kolika volja, kolika ljubav prema domovini.

Vrijedan i uporan u želji da pomogne kako bi se za sljedeće izbore u BiH registrovalo što više glasača iz inostranstva Edin Osmančević iz Švedske aktivan je i po pitanu iznošenja stavova o aktuelnim dešavanjima u BiH. Ovaj Banjalučanin upozorava na politiku HDZ-a i pokušaj pojedinih predstavnika u EU da spase etnonacionalne politike i podjele u BiH.

Na današnji dan prije 27 godina, 3. jula 1995. godine nadomak Firence je nasilno napustio ovaj svijet i otišao na bolji Alexander Langer, italijanski novinar, pisac, mirovni aktivista, ali prije svega čovjek. Otišao je na bolji svijet jer nije mogao više trpiti ovosvjetski zločin nad Bosnom i Hercegovinom, zločin nad najhumanijom egzistencijom jednih sa drugim, ne jednih pored drugih.

Piše: Izudin Kešetović

    U našem govoru izraz jasle je odavno poznat. Kada smo postojali stočarski narodi imali smo pašnjake. Svaka ovca , koza, krava, konj su brstili ili pasli svoju travu. Onda su se koze, ovce, krave i konji stacionirali u štale i hranili su se sa jasala.

Nakon deset godinja izbivanja iz Gornjeg Šepka kojem se uvijek rado vraća Hasan Hadžić priča o vračanju života u ovo prelijepo mjesto, ali i Kozluk čuven po masovnom poslijeratnom povratku. Bili su to dani Fadila Bracike Banjanovića i entuzijasta koji su vjerovali da se život može vratiti u mjesta iz kojih su ljudi protjerani. Prerano nas je Bracika napustio a priča je zamrla. Za kratko, novi mladi lavovi su na putu da opet naprave čudo. Hasanova priča.

Ljepota je u oku posmatrača. Isto je i sa optimizmom, što je za neke šansa, za druge je propasr. Goražde čini se nema sreće sa važnim infrastrukturnim projektima. Zapelo je s tunelom Hranjen kroz koji treba da prođe brza cesta od Sarajeva prema ovom gradu. Da je samo tunel, Goražde ima i most koji još "ne vodi nigdje", a trebao je biti generator razvoja. Ovih dana obišao ga je goraždanski pisac Izet Muratspahić i posvetio tome objavu.

Spisateljica Vedrana Rudan na svom je blogu objavila tekst naziva “Ja volim samo sebe”, a povod istom je, kako navodi, njen unučić.“Moj unuk nije više beba, ide u peti razred i zove samo kad mu nešto treba. Ne odgovara na moje pozive, ni na poruke. A vidim da je na Viberu. A onda… Kad mu treba dvjesto kuna… Zove tri puta dnevno, uvijek me zabrinuto pita: “Kako si?“ Kako sam? Od danas fenomenalno”, piše Rudan.

 

Predsjednik sindikalne organizacije Minsitarstva vanjskih poslova pri Samostalnom sinidkatu državnih sluzbenika i zaposlenika u Institcijama BiH Miro Vujčić nastavio je da otvoreno kritikuje populiste u politici koji se kako kaže u predizborno vrijeme zgražavaju nad usvajanjem državnog budžeta jer su povećane plaće političarima za 500 maraka. Nikoga od njih nije video da nezasluženo zarađeni novac vrate.

Priča o ekonomskoj situaciji u BiH nije nimalo obećavajuća, ali predstavnici vlasti se trude da nas nji+ome nasmiju i zabave. Nije smiješno dobrom pozbavaocu prilika kao Izudinu Kepetoviću da shvati kako je sve to naivno, ali se ipak malo nasmijao, a nama svima prenio svoja opažanja.