Na društvenim mrežama smo pronašli dobru analizu stanja u BiH koju je napisao Aladin Dino Sinanovic a koju prenosimo u cijelosti. Generalno, procesom globalizacije stvorena je naddržavna i nadnacionalna imperija pod čijim protektoratom su suvereniteti država s namjerom  provođenja hegemonističkih ciljeva na ekonomskom, kulturnom, vojnom planu...

Tačku na svoju autonomnost stavili smo onog momenta kada kao "ruku spasa" prihvaćamo kredite za revitalizaciju ekonomije i vezujemo valutu za njemačku marku/euro. Tada smo se već zadužili i shodno dugu koji je iz godine u godinu rastao i kreditnom novcu koji je polako preplavljivao nas drzavni budžet, nametnuli su nam mjere ;deregulacija, liberalizacija, privatizacija... Konzekvence se manifestuju kroz rasprodatu nacionalnu privredu, loš standard, obezvrijeđen ljudski rad.. Dakle, kroz legalnu kolonizaciju.

Kroz cijeli taj period, politiku kolonizacije države  provodila je naša politička elita instalirana i instruisana od strane centra moći koji na scenu stupaju shodno okolnostima predstavljajući planove i programe za izlazak iz krize, a narod moralno raspadnut, ekonomski ojađen se nadao da ce neki od predstavnika izvesti salto mortale i stvoriti neku obećanu državu. Naša elita je svjesna postojeće situacije i da nisu u mogućnosti ponuditi rješenja, a tek da neka realiziraju na svoju odgovornost. 

No, sigurni su u jedno, da vlastiti neuspjeh  krivicu mogu prebaciti na narod, te podgrijavanjem uma separatističkim i ratnohuškačkim parolama skrenu fokus sa stvarnih problema. Neće se oni ustručavati, ukoliko za to bude potrebe, pokrenuti rat, al ne onaj za stvaranje i odbranu države, identiteta, već za otvaranje prostora i trasiranja puta tranziciji koju sprovode centri moći(naši kreditori).

Sigurno da bi nam kao i u prošlom ratu bila pružena "ruka spasa", al ovog puta u vidu tehnologije koja ima svoje "benefite" kao i krediti koje smo nekoć prihvatili, a danas nam kroje sudbinu.
Na globalnom nivou, svjedočimo tranziciju iz tradicionalnog kapitalističkog potrošačkog društva koji nalaže državama prepuštanje tržištu i kapitalu u tehnološko društvo koje ne ovisi o sposobnosti proizvodnje i akumulacije kapitala, već zahtijeva proaktivnu ulogu države kao glavnog nosioca promjena što podrazumijeva prilagodbu svih društvenih čimbenika od ekonomskih subjekata do pojedinca.

Vratimo se korak nazad i prisjetimo surove realnosti koja nam ukazuje na rasprodatu nacionalnu privredu od strane političkih elita koja je ujedno ostvarila monopol na lokalnom tržištu koji će u jednom trenutku predati u ruke stranog kapitala (kreditora) i ostaviti narod na milost i nemilost odluka koje pogoduju profitu, a koji se neće libiti zarad svog cilja ustupiti prednost robotizaciji i digitalizaciji(naročito u vrijeme kriza i pada ekonomije) , te tako čovjeka učiniti sekundarnom radnom snagom masivnih komercijalnih preduzeća.

Nije  tehnologija privilegija čijoj primjeni treba težiti jer je zloupotrebljena i radi protiv ljudske vrste. Nije nadopuna čovjeku, već će ga uveliko zamijeniti i uticati na fundamentalne društvene vrijednosti čemu svjedoče humanoidni strojevi, nanotehnologija, 3D printanje, blokčejn umreženi u četvrtu industrijsku revoluciju argumentirajući antropomatizaciju tehnologije koja je po kognitivnim i mehaničkim sposobnostima, već sad, slična ljudima.

Izjava lidera SDA  Bakira Izetbegovića, da će egzodus mladih ljudi nadomjestiti haj-tekom i robotikom, nimalo nije bezazlena i itekako ima svoja uporišta jer on ne radi za dobrobit naroda (kao ni ostala politička elita po uzoru na prethodnike), već sprovodi politiku centra moći (kreditora).Dakle, neće dotični sprovesti proces robotizacije, digitalizacije, već samo osigurati optimalne uvjete kao što je i do sada radio i  imati čast i privilegiju da nas na velika vrata uvede u sistem tehnokratije.
Vrijeme će pokazati.....