Zlatko Lagumdžija se uželio politike. Ne ide da se samo jedan iz elitnog sarajevskog naselja Poljine za sve pita kod Bošnjaka. Ko misli da Lagumdžija ima namjeru nešto više nego opet soliti pamet Bošnjacima vjerovatno se grdno vara. Za to su mu bili potrebni političari željni vlasti, ali bez dovoljno vlastitog kredibiliteta da naprave nešto više nego da stoje iza Lagumdžijinih leđa. Kada shvate da su samo iskorišteni biće im kasno, ali navikli su.
Odabir koalicije, u kojoj ipak nije samo savjetodavno, suštinski to pokazuje. Lider Pokreta zelenih je Nihad Čolpa koji nije znao sačuvati stranku koju je osnovao, a koja mu je podarila zastupnički mandat i dobru plaću federalnog poslanika. Jedino što njegova nova stranka čini se ima dodira sa nazivom je da su „zeleniji“ od SDA, jer Čolpa baš ne gotivi banjalučke Srbe koji su voljni i željni boriti se za multietičnu BiH i RS po mjeri svih njenih građana. Doduše RS svakako nije u fokusu djelovanja većine političkih partija iz F BiH, pa što bi i s Čolpom bilo drugačije.
Slično je i sa Socijaldemokratima BiH koje predvodi Enver Bijedić, a koji bi da i Tuzla do kraja „pozeleni“. U toj stranci su bar iskreniji i otvoreniji od Pokreta zelenih, oni su se nakon 30 godina rata i borbe da Tuzla očuva epitet multietnične sredine sjetili da Srbi ne bi trebali biti nosioci listi u tom gradu. Pobogu, tu su Bošnjaci ipak većina, a kome je stalo da bude nosilac liste može to ostvariti u Banja Luci.
Budimo realni, Lagumdžija je uz sav umni potencijal koji neosporno posjeduje politički potrošen i to davno. Drugo, iluzorno je kao i mnogi drugi priču o budućnosti graditi reaktivacijom onih koji bi trebali uživati u zasluženoj mirovini. Novi pokret je trebao okupljati mlade progresivne snage, a ne kriti se iza floskule kako su se tu pronašli i nestranački ljudi. Novih lica objektivno ne manjka ni u vladajućim strankama, a čini se da ima sličnih i boljih projekata u F BiH koji su šansu dali mladima.
Ipak, Lagumdžija nikada nije mirovao, ni kada je upravljao blagom iz zaostavštine Adila Zulfikarpašića, ni kada je gurao Izborni zakon na modelu elektora zbog kakvog se danas tresu temelji BiH do Zakona o prebivalištu kojim je objektivno samo RS -u dao mehanizam u ruke da samo na garantovane kvote svedu učešće u vlasti Bošnjaka i Hrvata.Ko je bolje pratio njegov politički put shvatio je brzo da mu je socijaldemokracija bila samo paravan za ogromne lične ambicije i apetite koje je zadovoljavao samo u jednom dijelu BiH. Zahvaljujući njemu SDP je bio skoro ugašen u RS -u što je usporilo bitku za jedinstvenu BiH.
Ako pročitamo pažljivo sve poruke Lagumdžije i Čolpe moglo bi se zaključiti da žale za neumskim pregovorima. Šta to znači vjerovatno pokazuje i podatak da lažnom opozicijom ne smatraju NIP i SBB koji imaju poznat stav o Izbornom zakonu. Vjeruje da s novim Pokretom može biti dio nove vladajuće koalicije, a to njemu indirektno otvara vrata da se vrati za sto na kojem je bank.
Za tim stolom ne misli raspravljati samo o tome ko će i kako činiti vlast, nego, njemu još važnije, sjeo bi za pregovarački sto sa predstavnicima međunarodne zajednice kada se bude razgovaralo o konkretnim izmjenama Izbornog zakona i Ustava BiH. Lagumdžija smatra, što je podijelio i sa svojim novim partijskim kolegama, da je situacija kritična i da politika vladajućih stranaka ide u krivom smjeru i misli da bi kroz razgovore i pregovore mogao vratiti svoj utjecaj u oronuloj političkoj sferi.
Lagumdžija je naučio da su oko njega „zeleni“ u ovom, ili onom pogledu. Sigurno je da njegovo znanje može biti korisno, ali ako mu namjere opet nisu usmjerene na promjene u cijeloj BiH bolje da se nije ni vraćao.
