Dejtonskim sporazumom je zaustavljen rat i otvoren prostor nadi da će se živjeti kako se stoljećima živjelo – sa svojim susjedama, međusobno se pomažući i poštujući konfesionalne, etničke i druge posebnosti. Nažalost, danas je onako kako je, zbog načina kako je krojen Dejtonski sporazum, jedino i moglo biti.

U Dejtonu su za partnere liječenja ratnih rana i izgradnje drugačije-evropske BIH, priznati ljudi i ideologije koji su, zbog velikodržavnih i inih nacionalističkih filozofija, odgovorni i za rat i za ratne strahote. To vam dođe isto kao da su saveznici nakon okončanja Drugog svjetskog rata za izgradnju drugačije Njemačke priznali kao partnere Hitlerove naciste. A od tih aktera u bosanskohercegovačkom slučaju se moglo očekivati samo da svoju ratnu politiku nastave realizirati i u mirnodopskim uvjetima i za svoje ratne ciljeve boriti se drugim sredstvima. I to se svih ovih godina i desetljeća i događa, posebice nakon što su im, usmjeravanjem pažnje svjetskih centara moći na druge dijelove svijeta nakon ponovnog dolaska Milorada Dodika na čelo entitetske vlade Republike Srpske, širom otvorili vrata. Ne treba, dakako, zaboraviti da se svim tim procesima, svojevrsnom resetiranju trendova devedesetih, kumuje i izvan BiH.

Mislim prvenstveno na udare iz Beograda i Zagreba koji sugeriraju da se radi o ponovno oživjelim ambicijama prema BiH s konca prošlog stoljeća. Mislim, potom, na promijenjene odnose geopolitičkih moći, na činjenicu da se Rusija vratila na svjetsku geopolitičku scenu i da se to danas prelama i u njezinim ambicijama na prostore bivše Jugoslavije, danas na Srbiju, BiH i Crnu Goru posebice. Mislim, na koncu, na jalovost briselske administracije i suprotstavljenost interesa najutjecajnijih zemalja EU koji blokiraju i njezine akcije u pravcu stabiliziranja stanja u BiH i njezina približavanja vrijednostima velike evropske obitelji država i naroda, kazao je akademik Slavo Kukić za podgorički Monitor..

Na pitanje hoće li se i kakve promjene Izbornog zakona dogoditi ukoliko visoki predstavnik odluči ponovno koristiti bonske ovlasti, Kukić odgovara:

-Pitanje je u kom pravcu će Schmidtove intervencije, bude li ih uopće, ići. Spekulacije kako bi visoki predstavnik mogao nametnuti izmjene i Ustava i Izbornog zakona, i kako bi one na snagu mogle stupiti prije nego ovaj razgovor ugleda svjetlost dana, izazvale su tako snažne reakcije s obrazloženjem da se njima želi udovoljiti zahtjevima HDZ-a. Dogode li se takve intervencije, i budu li Bonske ovlasti iskorištene kako bi ih se i nametnulo, to će doista BiH gurnuti u nove sukobe i biti novi teret na njezinim leđima.

No isto će se dogoditi i odluči li se Šmit na promjene koje su na evropskomu fonu jer će u tom slučaju mobilizirati i hrvatske i srpske nacionaliste zbog tobožnjega pogodovanja Bošnjacima i dodatnog obespravljivanja i Srba i Hrvata. Hoću reći, pitanje nametanja Izbornog zakona je krajnje problematično i mogući fitilj ponovnog potpaljivanja nacionalnih strasti – i za BiH bi bilo najkorisnije ako bi se pitanje tih promjena prepustilo njezinim političkim akterima. Ono oko čega bi se, eventualno, visoki predstavnik mogao zabaviti je pitanje tehničkih izmjena kojima se onemogućuje izborna krađa i prekrajanje volje biračkog tijela koji su odlikovali sve prethodne izbore.

Na pitanje šta očekuje od oktobarskih izbora Kukić odgovara:

-U vrijednosnom smislu neće se dogoditi ništa spektakularno. Nacionalisti će i nakon ovih izbora biti dominantna snaga oblikovanja bosanskohercegovačke budućnosti. Zapravo, i dogodi li se kakva promjena, ne čini mi se da će se od nje moći očekivati efekti već u slijedećem mandatu. Jer, tko god u RS pobijedio, smjer će ostati isti. Vrijednosna razlika između pozicije i opozicije tamo je tek u pitanju – tko je veći Srbin. No, promjena se može dogoditi ukoliko u Narodnoj skupštini sa, recimo, desetak zastupnika uđe grupacija oko Vojina Mijatovića. U tom slučaju vlast neće biti moguće formirati bez njih, a oni u odnosu prema BiH isijavaju potpuno drugačije poruke i vrijednosti od onih koje su dominirale sve postratno vrijeme. Promjena se, potom, može dogoditi i u Federaciji budući isključiti ne treba mogućnost da grupacija građansko-nacionalnih partija, predvođena SDP-om, u opoziciju gurne SDA i utoliko omekša međunacionalne naboje koje su i SDA i HDZ tako svojski njegovali. Ako se, potom, dogodi da rezultat izbora bude takav da onemogući sistemske blokade kojima je HDZ tako sklon, time bi bile stvorene pretpostavke za radikalniji zaokret već tijekom narednog mandata, u onom između 2026. i 2030. godine posebice. No, sve to je priča o čijim učincima će se moći detaljnije govoriti tek nakon objavljivanja rezultata izbora 2. oktobra.