Otvoreno pismo Banjalučanina iz Švedske, Edina Osmančevića, prenosimo u cijelosti.

Dragi moji sugrađani i komšije Srbi!

Otvoreno pismo pišem kao čovjek koji po svom identitetu se izjašnjava kao Bosanac a po uvjerenju  onaj koji smatra da ne pripadam ni jednom entičkom ”toru”, a istovremeno ponosan na svoje korijene,  zemlje u kojoj sam rođen .

Danas smo svjedoci   kako u bh. entitetu Republika Srpska i u medijima pod kontrolom Aleksandra Vučića nije objavljeno niti slovo o pokajničkom pismu presuđeng ratnog zločinca, generala VRS Radislava Krstića, koji se kaje za počinjeni genocid u Srebrenici i izražava žaljenje za zločine koje je učinio te poručuje da bi otišao u Potočare kako bi se poklonio žrtvama genocida.

Imam bezbroj pitanja u ovom mom otvorenom pismu ali ću se ovog puta zadovoljiti sa nekoliko koja su neizostavna  i bez sumnje ukazuju na činjenicu da, pored toga što su vaši sunarodnjaci počinili ogromne zločine u Bosni i Hercegovini i vi sami  žrtve ratnohuškačke politike Srbije. Logika me uči da vas prvo upitam zašto sebi dozvoljavate da nijemo posmatrate vaš vlastiti sunovrat jer i vaše ćutanje je u službi počinitelja zločina?

Zašto vam je Jugoslavija kriva za sunovrat? Razumijem društveno historijske okolnosti u kojem ste živjeli da danas živite u mitu i lažima koji govori da je Srbija do stvaranja Jugoslavije bila takoreći razvijena evropska zemlja sa stabilnom i institucionalizovanom demokratijom nalik na Francusku ili Holandiju , da je sve krenulo nizbrdo nakon stvaranja Jugoslavije, Drugog svetskog rata i dolaska komunizma, da je Milošević slučajni incident i da će se nakon pada Miloševića Srbija vratiti na svoje stare evropske demokratske tradicije.

Zašto i dalje živite u mitu ” svesrpskog” svijeta , ideje koja je nanijela toliko zla na ovim prostorima? Rat koju Srbija vodi danas sa idejom o “srpskom svetu”, ima dvostruki efekt. Drži Srbiju u mjestu, bez ikakva napretka. Otežan je razvoj i time je izravno postignuto da mladi iz Srbije odlaze trbuhom za kruhom ili za širom intelektualnom perspektivom i nastaje velika nestabilnost.

Što za vas znače međunarodne presude i što vam treba da otvorite oči? Razumijem da su u Srbiji građani mogli biti i slabo obaviješteni o tome što se u ratu događa. Međutim, ono što su izrekle međunarodne institucije o ratovima, zločinima i mržnji, posijanima srbijanskom agresijom na susjede, kao i publikacije koje su izravni sudionici rata napisali kao otriježnjeni ljudi, svatko može pročitati. Dakle na djelu je poricanje teških zločina i svega ostalog s čime se Srbija ni danas nije u stanju suočiti ! Zar vam i priznanje ratnog zločinca Radoslava Krstića da je u Srebrenici počinjen genocid ne pokazuje da vas vaši lideri lažu i zloupotrebljavaju i da ste sami žrtve jednog mentalnog genocida nad vašim vlastitim mozgom koji u pitanje dovodi vašu budućnost , posebno budućnost mladih naraštaja?

Moja rahmetli majka je rođena u Kotor Varošu i dok je bila živa svjedočila mi je o brojnim zločinima koji su počinjeni od strane četnika u dolini rijeke Vrbanje! Još gori zločin se desio od Maja 92 - decembra 92 kad su nevini Bošnjaci i Hrvati Kotor Varoši, Vrbanjaca, Obodnika, Bilica nemilosrdno ubijani, logoraši zatvarani, majke i kćeri silovane a onda autobusima kao stoka protjerani u Travnik. O zvjerstvima u i oko Kotor Varoši se malo zna i mogu se porediti sa onim što se danas čini u Gazi! A Kotor Varoš je na samo 30 km od mog rodnog grada Banjaluke! Ja sam odgajan u uvjerenju da se grozote Drugog svjetskog rata nece nikada ponoviti u dolini rijeke Vrbanje a vi ste dozvolili da vam paravojne, četničke  i druge formacije počine još veće zlo u posljednjem ratu u ime ”svesrpskog sveta”. Je li to ta vaša slavna historija na koju ste tako ponosni? I naravno, to se ponavlja jer ćutite! Jer ste prihvatili tekovine poražene  zločinačke politike iz Drugog svjetskog rata  i odrekli se  tradicija kada su vaši sunarodnjaci bili mnogo hrabriji, davali svoje živote  u prvim redovima Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u borbi protiv fašizma i nacizma.

Je li Đinđić slučajno ubijen? Đinđić nije slučajno ubijen upravo zbog reformskih htijenja, zato je i smaknut u političkom ubojstvu, čega je Srbija puna u 19., podjednako i 20. stoljeću. Nakon njega zemlja je krenula putem autokratskih tendencija.

Srbija danas nije slobodna zemlja! To je ”zarobljena” država mentalnog ludila koja postaje sve više autokratska država!

Da bi se jedno društvo kultivisalo potrebno je govoriti istinom o njemu. Srbija ne može da pretenduje na podijeli Bosne, ne može da pretenduje na to da ima dominaciju u Crnoj Gori, ne može da pretenduje na to da uređuje život Srba u Hrvatskoj niti može da prihvati zamrznuti konflikt na Kosovu. Zbog svih ovih stvari Srbija ne može da se pomjeri i ide naprijed.

Hoćete li i dalje ćutiti i čekati na neke nove zločine koji treba da se počine u ime ”svesrpskog sveta” od nekih novih Krstića ili ćemo se riješiti balasta koji nas vodi u nove ratove?