Ulaskom Hrvatske u Šengenski prostor most preko Drave kod Donjega Miholjca dobio je novu dimenziju.

Piše: ZDENKO SAMARŽIJA

Foto: TEO SAMARŽIJA

Donjomiholjački most izgubio sjaj i namjenu. Preko njega je danas u nedjelju 2. srpnja prešlo tek nekoliko vozila iz Hrvatske u Mađarsku jer nije neko vrijeme za kupanje u bazenima u Harkanju, ali je zato između 9.20 i 10.35 ušlo u Hrvatsku stotinjak vozila: prošlo je desetak motorista, dvadesetak automobila iz raznih europskih zemalja i pedesetak automobila mađarskih registracijskih tablica, što je sveukupno jadno i neznatno. Sezona je putovanja prema Jadranu i nadam se da je novootverena dionica autoceste od Belog Manastira do Osijeka preuzela umalo sav tranzit na sebe. Nakon pola sata, a neki i ranije, vraćaju se vozila s mađarskim registracijama.

Zamislite, nedjelja je a zatvorene su trgovine u Donjem Miholjcu. Kao, da bi trgovci mogli prisustvovati bogoslužju i provesti dan s obitelji. Dežurni liječnici i ostalo medicinsko osoblje, zaposleni na benzinskim crpkama, policajci, dispečeri, novinari, pekari i prodavači pekarskih proizvoda, konobari, kuhari u restoranima nemaju tu privilegiju. Glas za neradnu nedjelju dignuli su svi konzervativci i bezveznjaci koji dižu ruku čim prepametni vele da je to u interesu „tradicionalnih vrijednosti“. Prepametne je lako prepoznati: drže ruku na srcu kada svira himna, a nepametni ne drže ruku na srcu. 

NERADNA NEDJELJA

Trebala su proći stoljeća da Rimsko kršćanstvo, a i druge zajednice koje su utemeljili apostoli, poprimi današnji orise i prozove se Katoličkom crkvom. No, socijalni nauk Crkve nije se odnosio na tjedni ritam rada i odmora. Svetkovanje „dana Gospodnjeg“ svodilo se na prisustvovanja bogoslužju, a odmaralo se na desetak zapovijedanih blagdna tijekom godine te povremenu poštedu agrarnih životinja – Katolička crkva, za razliku od drugih kršćanskih zajednica, preoblikovala se već u doba Rimskog Carstva u agrarnu religiju.

U hrvatskim zemljama su ideju neradne nedjelje iznjedrile početkom 19. stoljeća francuske vlasti. No, vladavina Napoleona nije potrajala ali je stvorila platformu za modernizacijske procese i mnoge društvene promjene. U područjima na kojima nisu vladali Francuzi kmetovi se nakon 1815. godine bune i tuže središnjoj vlasti feudalce zbog surovosti i tjeranja na rad nakon nedjeljnog bogoslužja, zbog čega je grof Janković, vlastelin daruvarske i pakračke gospoštije, kažnjen od Dvora. Valpovački vlastelini su propisno opomenuti da ne odvode nedjeljom kmetove u hajku niti ih sile na druge poslove. No, ništa više od toga.

U gradovima je tada bilo važno da svi stanovnici nedjeljom pohode bogomolje i sudjeluju u procesijama svoga ceha, a već nakon ručka oživjele bi obrtničke radionice i trgovci su raznosili robu na pokretnim štandovima.

Rerum novarum (1891.)

Sve do konca 19. stoljeća Katolička crkva nije intervenirala u pravo na odmor katolika, osobito ne u pravo na cjelodnevni odmor. Socijalisti-utopisti, Marx, Engels i sva sila marksista i marksologa ispisala je stotine tomova rasprava o važnosti odmora za život čovjeka, a polazna sentenca je Aristotelova misao da je najveća mudrost pametno iskoristiti odmor. No, kako uskladiti interese poduzetnika i vlasnika radne snage, jedinog resursa koje posjeduje proleter. Teško. Jako teško bez neprestanih pregovora jer se stanje na tržištu rada mijenja sukladno brzini korištenja izuma Druge industrijske revolucije. Vatikan nije 1891. godine propustio da se u „Rerum novarum“ razračuna s Darwinom u nečemu što Darwin nigdje ne tvrdi, spočitne socijaldemokratima da je socijaldemokracija utvrđena crkvenim regulama, komunistima da povijest nije povijest klasne borbe pa i nježno poručuje krupnom kapitalu i sitnim poduzetnicima da ništa neće postići surovo se odnoseći prema radnicima – i radnici trebaju odmora. Naravno da papa Lav XIII. nije ponudio metodologiju kako poboljšati zategnute odnose kapitalista i proletera, što i ne spada u nadležnost Crkve osobito u sekularnim zajednicama.

Neradnu nedjelju izborili su tvornički radnici i zaposlenici državne uprave udružujući se u sindikate koji su na nepravde prijetili štrajkom i drugim pritiscima na poslodavce. No, potrajalo je do petodnevnog radnog tjedna (što je još uvijek mnogima nedosanjani san), plaćenih godišnjih odmora, spajanja državnih praznika, dugotrajnog porodiljnog dopusta, slobodnih dana za vjenčanje i pokop užeg člana obitelji. Na žalost, mnoga stečena prava su propašću socijalističkoga sustava oduzeta radncima. Tako Slavica Lukić, dugogodišnja djelatnica u trgovini (INA i samoposluge) govori s nemalom gorčinom „Radila sam nedjeljom u nekoliko osječkih samoposluga do 12 sati.

Šest radnih sati računalo se kao osam, bili smo odlično plaćeni i “lomili smo se” da radimo nedjeljom. Restoran društvene prehrane radio je nedjeljom do 12 sati pa smo koristili povlasticu da kupimo sav višak hrane. Kod kuće bi ih zamrznuli i imali gotove obroke za desetak dana. Možda su prije sumanute odluke ipak trebali pitat trgovce žele li raditi nedjeljom ako će im rad adekvatno platit.”. Bilo kako bilo, dućani danas nisu radili.

Donji Miholjac neće biti Ponte roso

Mađarska kriza uzrokovana neadekvatnim Orbanovim gospodarskim i drugim mjerama, a potencirana ratom u Ukrajini, opustošila je trgovine u Mađarskoj. U manjim mjestima opskrbljenost u trgovinama slična je ponudi robe u Rumunjskoj 1985. godine: riblje konzerve, užad i štipaljke. Kada je Hrvatska ušla u zonu Schengena, stanovnici južne Mađarske su preplavili Donji Miholjac jer ih više nisu malteretirali mađarski carinici tražeći dlaku u jajetu. I umjesto da hrvatske vlasti odrede da se u miholjačkim trgovinama istaknu cijene i u forintama i otvore mjenjačnice te da se pijaca s agrarnim proizvodima seljaka iz okolnih naselja organizira i četvrtkom i nedjeljom, ponovit ćemo, deseci mađarskih obitelji prešli su most bez da su ostavili novac u Hrvatskoj. Šest mjeseci procvata trgovine u Donjem Miholjcu naprasno je prekinuto odlukom u Banskim dvorima. Lijepo je sedamdesetih godina 20. stoljeća rekao član najužeg vodstva Sovjetskog Saveza “Komunisti već jednom moraju naučiti trgovati”.

(Kolumnist portala Ljudski.ba Zdenko Samaržija ugledni je profesor filozofije i povijesti te autor više udžbenika za učenike osnovnih i srednjih škola)