Pokret Bosna Bosancima, (u daljnjem tekstu PBB) uputio je pismo OHR-u kojim je Pokret pozvao građane u BiH i dijaspori da nakon pročitanog pisma i njegovih poruka razmisli o stanju i trenutku u kojem se nalazi BiH njeni građani i njihova budućnost. Bez ostvarive državnosti i države nema ostvarivanja njihovih građanskih prava, njihovih političkih prava, njihovog vlasništva, zaštite svih njihovih pripadajućih prava u državi i u svijetu. 

PBB svojim djelovanjem i porukama pretendira da bude pokretač zaštite i pokretač promjena u pravnoj sferi državnosti države BiH u interesu građana BiH na temelju pravnoga nasljeđa, pravnih činjenica, primjene međunarodnih ugovora, konvencijskog prava, međunarodnih presuda, suda Strasbourg, Haag presuda Ustavnoga suda BiH, presuda suda za genocid počinjen silovanjem žena iz 2000. godine i slobodne volje njenih građana kroz slobodne izbore u građanskoj BiH.

 PBB podsjeća da je disolucija Jugoslavije omogućena Badinterovim Zaključcima, istini za volju moramo navesti određene ustavne odredbe tadašnjeg Ustava SR BiH, a prema Ustavu Bosne i Hercegovine koji je modificiran amandmanom LXVII, građani ostvaruju svoja prava posredstvom predstavničke Skupštine ili putem referenduma. Navodimo da po mišljenju Predsjedništva i vlade SR BiH, pravnu osnovu zahtjevu za priznavanje je predstavljao amandman LX koji je dodan Ustavu Bosne i Hercegovine 31. jula 1990. godine. Ovaj amandman određuje da je Republika Bosna i Hercegovina “Suverena demokratska država ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine — Muslimana, Srba i Hrvata — i pripadnika drugih naroda i narodnosti koji žive na njenoj teritoriji”. Ova deklaracija je uglavnom već sadržana u članu 1. Ustava iz 1974. Godine i ne predstavlja značajnu novinu u odnosa na ranije pravno stanje dok je BiH bila u sastavu SFRJ.

 Krajem 1991. i u SR BiH se komplicira situacija u oktobru su predstavnici hrvatske i bošnjačke zajednice donijeli „Akt o reafirmaciji suverenosti Republike Bosne i Hercegovine" pokušavajući zaustaviti neizbježni dogovoreni rat na prostorima SFRJ.SDS u novembru uspostavlja srpske autonomne oblasti (SAO), nezavisne od centralne vlasti u Sarajevu, a potom organizuje i vlastiti referendum. Na njemu je izglasano da Srbi u BiH uspostave republiku, ali je Vlada u Sarajevu taj referendum smatrala neustavnim i i proglasila ga nevažećim, što je apsolutno pravno tačno.. Srbi iz Bosne 9. januara 1992. proglašavaju Republiku Srpsku.Skupština SR BiH 25. januara 1992. godine na temelju Badinterovih Zaključaka na dugoj i burnoj sjednici donijela je odluku o raspisivanju referenduma o nezavisnosti.

Za takvu odluku su glasali i podržali je članovi SDA i HDZ, ali ne i predstavnici SDS, koji su napustili sjednicu. Referendum je održan vrlo uspješno, Referendum o neovisnosti Bosne i Hercegovine održavan je od 29. veljače do 1. ožujka 1992. Glasalo je ukupno 2.073.568 glasača (izlaznost 63.7%). 99.7% bilo je za neovisnost, a 0.3% protiv. SDS je pozvao Srbe na bojkot referenduma i spriječio njegovo održavanje u pojedinim dijelovima zemlje tako da se može reći da je referendum pretežno bojkotiran od strane Srba.

Referendumsko pitanje je glasilo:      "Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?"

 PBB ukazuje na djelovanje međunarodne zajednice i njene donesene Rezolucije kroz VS UN-a koje su trebale zaustaviti pokretanje ratnih sukoba na prostoru SR BiH, ali susjedne države i pripadnici njihovih većinskih konfesija organiziranih u političke stranke su uveliko se pripremale za ratni sukob koji su i pokrenuli usprkos odlukama VS UN-a.  Rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija 752 , usvojena jednoglasno 15. svibnja 1992., nakon ponovnog potvrđivanja  rezolucija 713 (1991), 721 (1991), 724 (1991), 727 (1992), 740 (1992) 743 (19492) i 749 (19492) , Vijeće je izrazilo zabrinutost zbog situacije u Jugoslaviji , posebno borbi u Bosni i Hercegovini , zahtijevajući od svih strana da prekinu borbe i poštuju primirje potpisano 12. travnja 1992.

Sagledavajući ratna događanja 1992-1995. godine, vrijeme borbi za preživljavanje građana R BiH kao i same međunarodno priznate države R BiH ne možemo se oteti utisku, sa današnje tačke gledišta, da je R BiH bila usprkos, svim konferencijama, odlukama, Rezolucijama i planovima međunarodnih faktora osuđena na propast, odnosno na njeno komadanje između susjeda Hrvatske i Srbije i Crne Gore.PBB podsjeća da je SR BIH bila razoružana odlukama 1990/1991. godine od strane institucija SFRJ, a od 1992. godine okupirana od strane vojske SRJ kroz kontingente oružja i razmještenih jedinica koje su Slovenija, Makedonija i Hrvatska predale vojsci SRJ koja ih je stacionirala u R BiH. Nadalje, R BiH je do i nakon priznanja bila izvrgnuta raznoraznim pritiscima i embargom na uvoz oružja bez financijske pomoći međunarodne zajednice.

Rat u R BiH je osuđivan od strane međunarodne zajednice zbog zvjerstava, otvaranja logora, genocida kojeg su provodili napadači iz susjednih država nad stanovništvom drugih konfesija u R BiH, ratnih zločina ratovanja suprotnih međunarodnim konvencijama, ratnog zločina pljačkeRezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija 755 , usvojena bez glasanja 20. svibnja 1992. godine, nakon razmatranja zahtjeva Republike Bosne i Hercegovine za članstvo u Ujedinjenim nacijama, Vijeće je preporučilo Generalnoj skupštini da se Bosna i Hercegovina   primi u UN, što se i ostvarilo.

PBB ukazuje na uvođenje ratnog zločina genocida silovanjem žena i muškaraca, zločin genocida, zločine protiv čovječnosti i za kršenje zakona i običaja ratovanja. U pripremi prekida i završetka rata na prostorima bivše zajedničke države, a posebno u R BiH međunarodno priznatoj državi članici UN-a i svih svjetskih asocijacija koje ovo članstvo omogućava desio se jedan presedan koji potvrđuje da se na prostorima R BiH vodio konfesionalni rat. 

  Naime, Srpska pravoslavna crkva izgubila je 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je  podnijela tužbu protiv listova Le Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je  optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. To je prvi i jedini slučaj u Europi, a vjerojatno i u svijetu, da je za jednu crkvenu instituciju službeno, u sudskom postupku praktično potvrđeno sudioništvo u najtežim djelima protiv  čovječnosti i ljudskog dostojanstva.

  Možda znate, a možda i ne, 1993. godine USA i njena administracija pokušali su uručiti tužbeni zahtjev temeljem jednog pravnog instituta Radovanu Karadžiću Prorogatio Tacita iz 1798. koja nije uspjela zahvaljujući Odvjetniku Klarku i dogovoru sa USA administracijom? Ipak prvobitna optužnica podnesena je 24. jula 1995. pred okružnim sudom Sjedinjenih Američkih Država Južni Okrug New York za zločine silovanja u logorima Omarska, Keraterm, Prijedor itd itd. Ta optužnica protiv Radovana Karadžića i njegovih sljedbenika i učesnika iz BiH i SRJ i tzv. Krajina u Hrvatskoj i BiH je rezultirala presudom 2000. godine Kadić vs Karadžić i JANE & DOE protiv Karadžića na način da je na razmjere zločina počinjenih u BiH da je sud u N Y u slakdu sa zločinima protv čovječnosti Radovan Karadžić proglašen hostis humani generis ( neprijatelj ljudskog roda) kao pojedinca.

Sada je mnogo jasnije zašto nitko iz RS-a u Dejtonu nije parafirao tekstove Dejtonskog sporazuma i Anexa nego su u njihovo ime potpisivali pojedini ratni zločinci i aktivno nelegitimni učesnici iz drugih država, zbog toga je Dejtonski mirovni sporazum pravno šepav i ništavan? Podsjetili bi na ogroman pravni propust vezano za učesnike u Dejtonu, učesnica svih pregovora i svjedok ratnih događanja kao učesnik u zločinima SRJ je postala članicom UN tek 2000. godine ?

Detaljizirati događanja nakon Dejtona kao i sve sporne i nesporne činjenice bi oduzelo mnogo vremena, ali mi kao PBB preskačemo taj dio i smatramo da problem Bosne nije u izbornom zakonodavstvu koje de facto ne postoji jer nije prošlo ustavnu niti parlamentarnu proceduru, zakoni o izborima u eresu su nastali u doba Karadžićevog vremena i kao takvo nema legitimitet jer je presudama suda u NY osuđeno kao djelovanje kroz ratni zločin genocida silovanjem u logorima diljem Bosne. Trajni nalog uz presudu navedenoga suda NY. Kadić vs Karadžić definira odgovorne u eresu. Zakon u Federaciji je modeliran na zakonu SRBiH države koja ne postoji? Nadalje, Rezolucija 755 iz 1992. godine je na snazi i govori o međunarodno priznatoj državi pod imenom Republika Bosna i Hercegovina sa zastavom koja je bila dignuta ispred UN-a 1992. godine. Zakon o izborima u Distriktu Brčko je nametnut kroz ANEX 4. DMS-a koji nije legalan, legitiman niti Ustavan.

Interesantno je da sve konfesionalne stranke, jer to nisu političke stranke, nemaju uporište u jedinstvenom registru političkih stranaka u BiH prihvaćaju Odluke PIK-a za provođenje izbora bez zakonskog osnova?

Neustavnost koja proizlazi iz DMS ANEX 4. je zapanjujuća jer taj isti DMS kao i njegov Ustav ANEX 4. nije preveden službeno i ovjeren pa tako izaziva mnogo tumačenja i prevoda kako kojoj strani odgovara u forsiranju svojih politika protiv građana Bosne.Da bi se izišlo iz luđačke košulje uspostavljene Dejtonskim mirovnim Sporazumom ( DMS ) PBB pozivamo građane u BiH i dijaspori da podrže projekt Pokreta Bosna Bosancima koji ćemo naznačiti u par tačaka:

1. Provođenje referenduma o ukidanju RS-a i F BiH  sa kantonima jer su produkt presuđenog ratnog zločina genocida i ratnog zločina pljačke građana Bosne, dokaz su pronađeni ADRESARI privrednih subjekata koji su egzistirali u BiH i po cijeloj bivšoj zajedničkoj državi i svijetu.Da li ste za promjenu imena RBiH u REPUBLIKA BOSNA

  2. Poništenje procesa pretvorbe i privatizacije jer nije provedena u skladu sa međunarodnim standardima i nacionalnim zakonodavstvom. ( banke nisu ušle u temeljne kapitale pretvaranih preduzeća )

  3. Pokretanje procesa protiv korupcije temeljem Magnitskijevog zakona USA, Ukaza Predsjedniak D. Trumpa, kao i Uredbe USA Predsjednika Joe Bidena uz sve EU standarde i preuzete obaveze Kopenhaškim kriterijima i na kraju nacionalnim zakonodavstvom koje je više u zaštiti korupcije, kriminala i nepotizma nego u njegovom otkrivanju.

 4. Promjena Ustava BiH i donošenje svih potrebnih pravnih alata za izmjenu izbornog zakonodavstva i registra političkih stranaka u skladu sa zakonom o političkim strankama u BiH kao i jedinstvenom registru političkih stranaka. 5. Konvalidacija svih donesenih zakona, odluka, presuda, rješenja nakon priznanja RBiH 1992. godine, a posebno nakon nametnutoga DMS 1995. godine.

 6. Striktna primjena Ugovora o Sukcesiji sa njegovim ANEXima i zakonom o retifikaciji u svijetlu prihvaćene Zagrebačke deklaracije u maju 2021. godine prihvaćene od svih zemalja EU.

 7. Provođenje naplate presuda Okružnog suda New York koje zajedno sa kamatama iznose cca 120 milijardi USA $  Ovo su samo neki od dijelova projekta PBB koji su osmišljeni, pravno relevantni i biti će podastrti USA, članicama Kvinte, UN-u, OHR-u i EU.Molio bih da me kontaktirate kako bih podastro sve relevantne dokumente koji potvrđuju mogućnost za provođenje našeg programa i projekta.