Lider HDZ BIH, dr. Dragan Čović se baš odlučio „zakačiti“ sa Amerikancima. Mogao je mirne duše „preskočiti“ skandalozno predstavljanje knjige jednog osuđenika za ratne zločine, ali se ipak odlučio pojaviti na promociji, koja je itekako podigla temperaturu u Mostaru.

Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)

I da nije došao...teško da bi mu bilo ko mogao ili smio nešto prigovoriti i to prije svega zbog njegovog autoriteta, koji je još uvijek neupitan.

Kako nije davao bilo kakve izjave ili pak aktivno učestvovao u ovom opskurnom događaju, očito je da su Čovića na promociju doveli neki drugi motivi. Koji? Htio je da se pokaže i bude uslikan.

Da pošalje poruku ili da možda nekoga testira...samo koga? Znao je on jako dobro da će se to tumačiti „na nekim mjestima i adresama“.  

Ne treba biti previše maštovit ili obavješten, pa predpostaviti kako se Čović na promociji ukazao kako bi na neki način - testirao Amerikance.

Pokazao doziranu vrstu prkosa, sada kada je na tapetu i pod pritiskom, i pričekao reakciju. Ukoliko mu je to bio cilj, onda ga je u potpunosti ostvario. Reakcija Amerikanaca bila je munjevita. Kao da su samo čekali novu dobru priliku da Čoviću „očitaju bukvicu“ i udare novu "packu".

Udarili su tamo gdje Čovića najviše boli...ukazavši na nespojivost njegovih stalnih insistiranja na evropskom opredjeljenju i vrijednostima sa podrškom jednom presuđenom ratnom zločincu.

Nakon mostarske promocije sporne knjige duboki ponor između Čovića kao lidera najveće hrvatske stranke u BiH (sa odličnim vezama u Zagrebu) i Amerikanaca je još malo produbljen. Nije to (još) „kap koja je prelila čašu“, ali sve ukazuje da smo vrlo blizu takvog razvoja situacije...da i Čović završi na sada već podužoj „crnoj listi“ SAD!

Od takvog scenarija lidera HDZ-a može zaštiti samo nagli i oštar zaokret u politici i strategiji javnog nastupanja i dejlovanja. Samo je pitanje može li to on zbog vlastitog autoriteta i političkog integriteta – napraviti.

„Poviti kičmu“ i pristati na ono što se od njega traži, a to je obećana kooperativnost i to ne samo kada je u pitanju energetski projekat „Južna interkonekcija“. Iako se to javno ne govori, SAD jednako brine i politička strana Čovićevog djelovanja, koji nije pokazao naznake značajnijeg odmicanja od Milorada Dodika.

Da se ne lažemo, SAD su jednim dijelom, preko OHR-a, itekako podržale više važnih zahtjeva (ucjena) Dragana Čovića, što je omogućilo prekompoziciju vlasti, ali i ojačalo dionice HDZ-a u procesu popunjavanja Doma naroda FBiH. Nakon toga očekivale su kontrausluge, ali to nisu dobili od Čovića.

Upravo suprotno...stigli su samo novi zahtjevi i novi ultimatumi.

Takav odnos Amerkanci jednostavno ne vole, pa su se brzo prestrojile od najboljeg prijatelja u najgoreg protivnika. Baš to se dogodilo Čoviću, koji je kao i neki drugi lideri povjerovao da može odigrati igru sa SAD i zaboraviti na ono što je obećao ili se od njega očekuje.

Čović ili nije razumio ili ne želi da razumije da su SAD još jednom nakon posjete James O'Briena BiH napravile zaokret na Balkanu i da ono što je važilo prije dvije godine sada više - nije važno!

Da se cijela regionalna geopolitika promijenila, pa sa njome i prioriteti.

Recimo ovaj: Da je HDZ BiH već dosta dobio i da sada treba nešto dati.