Zašto Bosna i Hercegovina postaje raj za superbogate, poručuje Edin Osmančević, Banjalučanin iz Švedske koji je cijeli radni vijek proveo u bankarskom sektoru, a danas je cijenjeni stručni konsultant.
-Da li se katkad neko upita zašto Bosna i Hercegovina postaje raj za super–bogate? Ovo je pitanje svih pitanja koje bi trebalao bitii na dnevnom redu svake normalne demokratski uređene države sa odgovornim političarima i odgovornom politikom.
Po nekim podacima u Bosni i Hercegovini živi 600 milionera i 92 multimilionera. Ovi multimilioneri raspolažu sa oko 5 milijardi km što ukazuje na značajan jaz zmeđu siromašnih i bogatih. Na kraju septembra 2024 godine ukupni depoziti stanovništva kod komercijalnih banaka iznosili su 16,94 milijarde km. Veliki broj građana živi ispod granice siromaštva, dok mali broj bogatih kontroliše većinu resursa. Oko 70 % građana nalazi se u zoni siromaštva a gotovo 30 % nema ni za životne potrebe. Upravo ovi primjeri ukazuju da manji broj ljudi u BiH raspolaže sa enormnim bogatstvom.I dok neki mogu da kupe automobile od pola miliona maraka najveći dio radničke klase je na ivici siromaštva. Socijalne razlike među stanovništvom postaju sve veće i veće.
Odluka Vlade Federacije da će radnici u Federaciji Bosne i Hercegovinu u narednoj 2025. godini imati zagarantovanu najnižu platu u iznosu od 1.000 maraka, umjesto dosadašnjih 619 km, dočekana je na ”nož”. Ne smiruju se reakcije i negodovanja kako poslodavaca, tako i opozicionih političara, ali i ekonomskih stručnjaka.
Iskorištavanje radničke klase u Bosni i Hercegovini je ozbiljan problem koji se manifestuje kroz nekoliko ključnih aspekata: niska primanja posebno radnika u privatnom sektoru, kršenje radničkih prava poput neplaćanja prekovremenih sata, nepostojanja pauze i odmora, sedmičnih i godišnjih odmora te neadekvatnih uslova rada.
Zato je povećanje minimalne netto plate na 1 000 km nešto što u svakom pogledu bi trebalo da osigura dostojanstveniji životni standard za radnike. Međutim ova odluka Vlade Federacije nije dovoljna. Vlada Federacije mora raditi na jačanju radničkih prava kroz poboljšanje radničke zaštite radnika, strožije inspekcije, veće kazne za poslodavce koji krše radnička prava i bolju informisanost radnika o njihovim pravima, uvođenje općeg kolektivnog ugovora u Federaciji i jačanje uloge sindikata, uvođenja strožijih standarda za zaštitu na radu i osiguranje adekvatnih uslova rada za radnike.Radnička klasa u Bosni i Hercegovini se mora „probuditi“ ukoliko želi obezbjedititi sebi i svojim porodicama bolji standard i život u Bosni i Hercegovini.
Težak položaj rezultat je kombinacije političkih, ekonomskih i društvenih faktora pri čemu politička nestabilnost, korupcija i administrativna složenost BiH-e dominiraju.Svakodnevno smo svjedoci da česte političke nesuglasice i promjene vlasti otežavaju donošenje i implementaciju dugoročnih ekonomskih politika. Političke tenzije između različitih etničkih grupa dodatno komplikuju situaciju. Visok nivo korupcije u javnom sektoru smanjuje efikasnost institucija i podriva povjerenje građana. Prevazilaženje ovakve situacije zahtijeva snažniju i odlučniju radničku klasu organizovnu u sindikalne organizacije spremnu da prevazilazi kako etničke tako i administrativne podjele.
Ekonomske reforme u Bosni i Hercegovini su ključne za postizanje održivog rasta i približavanje članstvu u Evropskoj uniji pri čemu kao prioritet treba biti poboljšanje fiskalne politike, smanjenje javnog duga, unapređenje digitalizacije javne uprave, povećanje zaposlenosti, podrška privatnom sektoru olakšavanjem pristupa finansiranju, energetske reforme te borba protiv korupcije.Inflacija u Bosni i Hercegovini tokom 2024 godine pokazuje znakove usporavanja. Prema podacima Centralne banke Bosne i Hercegovine, godišnja stopa kretat će se oko 2 % za 2025 godinu što još jednom potkrepljuje ispravnost odluke Vlade Federacije da se minimalna netto plata radnika poveća na 1 000 km.
