E, munjen si kada pobenaviš od udara munje. Dok snaha ne riješi problem.

Piše: Zdenko Samaržija

Julika ili Juliška, majka mog prijatelja (sve češće otvaram zagradu u pričama da bih umetnuo tužnu opasku: na žalost pokojnog prijatelja) postala je kleptomanka s 35 godina. Do tada se nisu žalili na nju. Vele stariji da je munja u dvorištu klepila u višnju ili trešnju – muž je na vrhu ubirao plodove u kanticu i spuštao pomoću užeta ljubljenoj trudnici.

Kada je munja tresnula, ona je pala, a muža je bacilo u komšijsku bašču. Kada je vidjela da joj nema supruga ni na drvetu i na tlu, trudnica je pobenavila i u zanosu počela moliti jer je njenog sveca Bog uzvisio na Nebo, kao onomad Mariju, Muhameda i konja. Mužića su našli nakon pola sata kada je kijamet prestao i munje se smirile kako blaženo spava u koprivama. Doktor je dojurio biciklom i kostatirao da budući otac spava. Prenijeli su ga u sobu, a on se nije probudio.

Za svaki slučaj su ga stavili u Gutmannov vlak i prevezli u Osijek gdje ga je dočekala hitna. I još je spavao. Neopečen, neozlijeđen, samo isključenog mozga. Dali su mu nekoliko injekcija i probudio se, ali nije mogao ustati dva tjedna.

Mislim da je to ništa prema kleptomaniji njegove supruge koju je iniciro udar munje. Mužić je umro nakon nekoliko mjeseci i rođen je Tugomir – imena Tuga i Tugomir nosila su djeca čiji su očevi preminuli prije njihovog rođenja. Ubrzo se pročulo za kleptomaniju Tugomirove majke. U kuću nitko nije ulazio godinama.

Tek kada se Tugomir oženio, njegova nježna supruga vraćala je vlasnicima stvari koje je svekrva ukrala.

E, munjen si kada pobenaviš od udara munje. Dok snaha ne riješi problem.

(Zdenko Samaržija, kolumnist portala Ljudski.ba, ugledni je profesor filozofije i povijesti te autor više udžbenika za učenike osnovnih i srednjih škola)