Fra Ivan Nujić redovno dolazi na obilježavanje genocida u Srebrenici. I ove godine stajao je u Potočarima, moleći za smiraj žrtava genocida, pružajući ruke njihovim najmilijim, slušajući priče preživjelih. Baš kako radi i inače. Nakon toga podijelio je svoja razmišljanja koja nam svima mogu pomoći da budemo bolji ljudi.

Pokušavam u sebi držati budnim čovjeka. To je ono što i mladima pokušavam prenijeti: Svaki čovjek koji je u nevolji – on je moj brat, ona je moja sestra. Da čovjek čovjeka brani od nevolje – to je nešto najprirodnije. Ljudima budite ljudi, a ne vuci”, započeo je Nujić.

Osvrnuo se i na jednu činjenicu vezanu za presuđene ratne zločince, ali i činjenicu da je prema statistici BiH dominantno zemlja vjernika.

- Svi presuđeni u Međunarodnom sudu u Haagu, svi do jednoga, izjasnili su se kao vjernici. Šta vam to govori o nama? Ponekad naš vjernički moral prestaje na granicama naših pripadajućih bogomolja. Kad izađemo na ulicu, a posebno kad krenemo na naš partijski sastanak, suspendiramo načela.

To se, podsjeća, pokazalo i za vrijeme rata, kada je životinjski nagon, primitivizam i divljačina potisnula ono ljudsko. Animalni porivi prevladali su i preuzeli glavnu riječ.

Istovremeno, dodaje Nujić, među ljudima koji nemaju vjernički osjećaj i ne deklariraju se tako – vrlo često su oni koji odbijaju nošenje oružja, vrlo su aktivni u zauzimanju za ljudska prava, vrlo rado sudjeluju u antiratnim kampanjama i mirovnim prosvjedima.

“Mi, vjernici, itekako šta imamo naučiti od braće i sestara koji se ne smatraju vjernicima. I njihovo svjedočanstvo života nam može poslužiti kao korektiv. Religijske zajednice bi trebale biti puno, puno prisutnije u javnom prostoru ne kako bi deklarirali načela, nego, vala, i da nastojimo da se provode u praksu. Misli globalno, djeluj lokalno. Ne čini drugome što ne činiš da ti drugi učini. Radi ono što hoćeš da ti se radi. Neka maskima tvoga djelovanja može postati i princip općeg djelovanja. Da smo, i mi vjernici to primjenjivali, onda bi zasigurno bilo mnogo manje vjernika među zločincima, i zločinaca među vjernicima”, zaključio je.

Njegova djela, ponekad, nekima ne djeluju kao najprirodnija stvar za činiti. Tako je, kaže, jednom dobio pitanje zbog čega ide na mjesta na kojima nisu stradali niti Hrvati, niti katolici, niti njegov komšija, niti rođak.

“Tačno je. Ništa od toga oni nisu. Oni su moja braća i sestre zato što su doživjeli veliku, najveću moguću nepravdu – nepravdu oduzimanja života. Zato mi koji još uvijek raspolažemo darom života, kojeg niko nije zaslužio nego nam je svima darovan, moramo odgovorno sa tim darom postupati. Na odgovornost i zahvalnost se odgovara odgovornim i zahvalnim pristupom životu. To podrazumijeva da smo pažljivi i sućutni prema onima kojima je na pravdi Boga oduzet lijepi dar”, nastavio je.

Kaže, ne samo kao franjevac, nego i kao čovjek, ne smije biti neko ko će preći preko osnovnih postulata i kršćanske i ljudske etike.

“Trebamo ne samo govoriti, mi trebamo vrištati za prava onih koji nemaju niti glas, niti život. Oni su živi pod zemlju otjerani”, podsjetio je.

Ali ostali su njihovi sinovi, kćerke, majke i sestre…

“Oni u svoj toj boli često ne mogu jadni izraziti koliko ih boli, koliko su sami, koliko su nezaštićeni. Mi njihovu bol nikada ne možemo osjetiti. Ali, mi koji nismo izgubili braću i sestre, tim svojim braćama i sestrama možemo pristupiti u tuzi i reći im da suosjećamo, pružiti im ruku, otvoriti srce, izraziti svoju pažnju, sućut i u konačnici – ono najljepše od sebe, a to je ljubav”, zaključio je Nujić.

“Naša obaveza je da budemo postojani i uporni na putu pravednosti. Na božjem putu moramo davati svjedočanstvo da u našem srcu nema mržnje ni za koga, da je čisto. Volio bih pomoći ljudima, ali i žrtvama, da čuvamo svoje srce čistim. Potrebno je paziti da tragedija ne postane još veća tako što će nam srce obuzeti mržnja, da nam se ne okameni”, upozorio je.

“Isus nam je govorio – ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze”Podsjetio je na ono što je zajedničko svim abrahamskim religijama: Vjera u jednog milosrdnog Stvoritelja.

“Ako je Milostivi milosrdan, onda i mi jedni prema drugima moramo iskazivati milosrđe. Isus kaže: ‘Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze. To je strašna obaveza, to nam nije dato kao savjet! Nije nam rečeno: Probajte pa vidite! Ne! Rečeno je blagosivajte svoje progonitelje. To je i strašno i čudesno, i to nas obavezuje, i krščanje i muslimane koje to vide kao svoj horizont”, naglasio je.