Nikada nisam bila fan ljudi koji sami sebe kandidiraju za bilo koju poziciju. Ali činjenica je da su se od smrti prvog predsjednika Alije Izetbegovića predsjednici SDA uglavnom sami kandidirali. Tako je bilo sa Sulejmanom Tihićem, osim njegovog prvog mandata, tako je bilo sa Bakirom Izetbegovićem, osim možda njegovog prvog mandata, tako je i sa kandidaturom Šemsudina Mehmedovića.
Dok je predsjednik Alija Izetbegović bio živ niko nije trebao uvjeravati članove SDA za koga treba glasati. Svi članovi SDA su ga voljeli, poštovali i u njemu prepoznavali svog lidera. Čak je morao uvjeravati svoje članstvo da poslije njega izaberu Sulejmana Tihića, jer da nije bilo njegove snažne preporuke na Kongresu SDA to se ne bi dogodilo.
Svi poslije njega su svoju kandidaturu najavljivali u medijima dajući jasnu poruku članstvu koga baza treba da predloži. I nema tu puno slobode. To je kao nepisana naredba. Svi znaju da ako tako ne urade neće biti u milosti predsjednika naredne četiri godine. A to onda znači nema pozicije u zakonodavnoj, izvršnoj vlasti, ustvari nema te nigdje.U pripremi 8. Kongresa SDA sadašnji predsjednik je najavio svoju kandidaturu, a rekla bih i hrabri Šemsudin Mehmedović kojem to nije prvi put. Već je jednom izgubio u toj utrci i ostao bez ijedne pozicije u vrhu SDA, iako slovi za člana SDA koji dobije najviše glasova na izborima za državni Parlament.
U prethodnoj kandidaturi prije 8 godina nije imao dovoljno kandidatura, ali je predsjednik Izetbegović bio „široke ruke“, pa je odobrio njegovu kandidaturu. I Mehmedović je izgubio na Kongresu.Sada je situacija drugačija. Vrh stranke donosi Uputstvo o postupku kandidiranja u kojem se propisuje: „Za pozicije: predsjednika Stranke, potpredsjednika Stranke, te za članove Nadzornog odbora i Etičkog odbora može se predlagati jedan ili više kandidata, a najviše onoliko kandidata koliko se bira“.
Ne znam da li je ovu pravnu normu pisao pravnik ili ljekar, ali ona je kontradiktorna sama sebi. Može više kandidata, ali ne više od jednog. Jer predsjednik je jedan.
Ko će se usuditi da predloži samo jednog koji neće biti postojeći predsjednik. Jer predsjednik je ranije javno obznanio da će biti kandidat. Ko predloži više od jednog kandidata kandidatura neće biti valjana. Nije bitno vrhu SDA što Statut SDA u članu 144. propisuje da se izbori za sve organe i funkcionere SDA provode tajnim glasanjem između više kandidata, po izbornom postupku koji je utvrđen Pravilima izbornog postupka.
Nije bitno što Pravila izbornog postupka u Stranci demokratske akcije sadrže istovjetnu odredbu. A to su pravni akti više pravne snage od Uputstva koje bi trebalo eventualno da razrađuje ili daje instrukcije za provođenje gore navedenih odredaba.I onda predsjednik Izborne komisije SDA na Glavnom odboru i u medijima kaže da nema niko pravo da podnese prijavu kandidature Izbornoj Komisiji SDA, te da oni „sabiraju kandidature“ koje dolaze iz stranačke baze.
A u članu 57. Statuta je jasno propisano da kandidat za predsjednika SDA može biti član SDA koji podnese prijavu Izbornoj komisiji koju podržava najmanje 30 članova Glavnog odbora ili 3 kantonalne/regionalne skupštine ili 15 općinskih/gradskih skupština.I vrh SDA se pita zašto se toliko pažnje posvećuje Kongresu SDA i izboru predsjednika. Pa zato što je SDA uvijek bila najjača partija u Bosni i Hercegovini, zato što je uvijek bila državotvorna, zato što je bila glavni sagovornik međunarodnoj zajednici, zato što je imala najstručnije kadrove, zato što je bila akter svih reformskih procesa u BiH. I zato izbor predsjednika SDA ne treba da bude isti kao u HDZ-u ili SNSD-u. Jer SDA nije isto što i HDZ ili SNSD.
