Đuro Stojković je jedan od mještana koji je, skupa sa braćom, obnovio porodičnu kuću u Kljevcima, a cijeli radni vijek proveo je radeći u inostranstvu. Ipak, kaže kako u rodni zavičaj najviše voli dolaziti.

"Već više puta smo ulagali sopstvena sredstva u sanaciju i održavanje puteva, međutim otkako je započela eksploatacija šume na ovom području, kamioni natovareni trupcima jednostavno unište puteve. Upozoravali smo u više navrata na ove probleme, ali ništa se nije napravilo", kaže Stojković.

Među povratnicima u Kljevce su i supružnici Simeon i Anđa Radić, koji su prije nekoliko godina obnovili porodičnu kuću gdje provode penzionerske dane baveći se poljoprivredom.

"Nema ništa ljepše nego vrijeme provoditi u rodnom kraju, međutim problem je infrastruktura. Struje nemamo, a vodom se snabdijevamo iz čatrnje, jer je nekadašnji vodovod uništen. Problem su i šumokradice koje odreda sijeku šumu i ne pitaju šta je čije", kaže Radić.

Gotovo tri decenije nakon završetka ratnih dejstava na području Bosne i Hercegovine još ima domaćinstava koja nemaju električnu energiju. 

Takva situacija je i na području sela Kljevci, nekoliko kilometara od Sanskog Mosta, gdje osim struje problem povratnicima predstavljaju loši makadamski putevi koji se svakodnevno uništavaju usljed prekomjerne eksploatacije šume.

Na područje Kljevaca vratilo se tek nekoliko prijeratnih mještana srpske nacionalnosti, ali u posljednje vrijeme izražen je povećan interes za povratak i obnovu imanja.

Međutim, prepreka tome je uništena infrastruktura pa ovo područje već godinama nema električnu mrežu, a nekadašnji lokalni vodovodi su zapušteni i nefunkcionalni.

U ovo živopisno selo zaljubila se i Enesa Kurzer, koja živi i radi u Rijeci, a iz Kljevaca je njen suprug Boro Stojinović, kojeg je upoznala i s njim dugo živjela u ovome hrvatskom gradu.

Enesa kaže kako je ovaj kraj zavoljela upravo zahvaljujući suprugu, koji je, nažalost, preminuo prije nekoliko godina. Dodaje kako tu ljubav dijeli i njen sin pa joj je velika želja da što više vremena provodi u ovome kraju. "U proteklom periodu smo se obraćali 'Elektroprivredi BiH' i lokalnim vlastima, ali osim obećanja ništa nismo dobili. Danas je teško živjeti bez struje, stavili smo nekoliko solarnih panela na krov kako bismo barem imali sijalicu", žali se ona.

Inače, najveći broj prijeratnih žitelja Kljevaca danas živi i radi u stranim zemljama, a rodni kraj posjećuju povremeno.

Godinama u ovome selu nije bilo interesovanja za povratak. Mjesna crkva je dugo vremena bila jedini obnovljeni objekat u selu, ali je u posljednje vrijeme započela obnova stambenih objekata i investiranje u ovaj kraj.

Kako naši sagovornici kažu, u Kljevce bi se vratilo i više ljudi, ali su osnovni problemi vezani za nepostojanje elementarnih infrastrukturnih uslova za život, pa se nadaju kako će vlasti više pažnje posvetiti njihovim problemima.