Lijepo je bilo biti dio druženja Banjalučana u švedskom gradu Alvesti. Preko stotinu ljudi se okupilo u ovom gradu i uživalo u bogatom kulturnoumjetničkom programu, te druženju koje je uslijedilo nakon toga.

Bili su ovo 26 susreti ljudi koje je životni put s Vrbasa odveo u Skandinaviju. Bila je to prilika da sa predsjednikom Saveza Banjalučana Mirsadom Filipovićem porazgovaramo o radu i budućnosti saveza i ovakvih druženja.

- Izuzetno je lijepo osjećaj da smo se okupili nakon dvije godine. Vidjeli ste tokom programa da je tu puno emocija, puno nostalgije za Banja Lukom, pa su ovi susreti potrebni. Žao mi je što nas je sve manje, ali ja sam zadovoljna i nadam se da će se druženja nastaviti iako sve više pobjeđuju dešnjačke politike, rekao je Filipović.

Ono što je bilo evidentno na druženju je prisustvo malog broja mladih ljudi što pokazuje da nove generacije nemaju jaku vezu s domovinom i da su se asimilirale u novo društvo.Pokazuje to i drvo života koje je naslikao Mujo Metaj a na koje otiske prsta umjesto listova stavljaju generacije koje prolaze i one koje dolaze.

- Na žalost sve je uglavnom prepušteno roditeljima, a samo mali broj onih najupornijih istrajavaju uz sve obaveze koje nameće novi način života djecu odgajati u duhu bosanske tradicije. Nakon 30 godina postalo je jasno da će se izgubiti konekcija bosanskohercegovačke djece s domovinom ako se nešto ozbiljnije ne poduzme, istakao je Filipović.

Veliki dio krivice je do vlasti u BiH koji u ljudima što su napustili rodnu grudu vide uglavnom bankomat iz kojeg se mogu pokrivati deficiti u budžetima. Kongres dijaspore u Sarajevu je pokazao koliko je dijaspora potrebna BiH, ali i bahatost domaćih vlasti koje nisu naučile da vide dalje od novca.

- Na kongresu je bilo malo vodećih ljudi iz državnih institucija, a i ono malo što ih je došlo su otišli nakon sat vremena. Za njima su otišli i mediji. To pokazuje odsustvo interesa da se traže rješenja koja bi pravila konekcije ljudi iz inostranstva s domovinom iako van nje živi skoro jedna cijela nova BiH, priča za Ljudski.ba Filipović.

Da se može pokazuju Banjalučani koji su jedna od najorganizovanijih skupina iseljenika iz BiH u inostranstvu. Starije generacije još uvijek žive jednom nogom u Švedskoj drugom u BiH, prvo slušaju bosanske vijesti, pa Švedske. Kod djece je drugačije, a jedan od problema je značajno smanjenje dopunskih škola u kojima su djeca učila bosanski jezik. Škole su bile u 50 gradova, a sada u tri, što odgovara onima koji ne žele bolju budućnost BiH.

Za razliku od BiH u Švedskoj se međunacionalne tenzije ne smiju javno ispoljavati, ljudi različitih vjera iz BiH ovdje dobro sarađuju, ali je primjetno da se ne druže previše.Ono što je dobro je saradnja koju međusobno pokazuju različita udruženja koja okupljaju Banjalučane, a što se najbolje pokazalo na izložbi slika, rukotvorina, pisane riječi i predstavljanja j+humanista is portskih radnika. Želimo da nakon Alveste bude još puno sličnih druženja i ne samo Banjalučana.