Piše: BOGDAN BAUK (Ljudski.ba)

Patrijarh SPC Porfirije proslavio je danas krsnu slavu - Svetog Jovana Krstitelja, a slavskoj svečanosti u Patrijaršiji u Beogradu prisustvovali su, između ostalih, predsjednici entiteta Republika Srpska i Republike Srbije Milorad Dodik i Aleksandar Vučić.

Slavski kolač je sa patrijarhom Porfirijem prelomio Njegovo preosveštenstvo episkop šumadijski Jovan, koji je osveštao slavske darove.

Proslavi su prisustvovali i predstavnici političkog i kulturnog života Srbije.

I dok se Dodik i Vučić utrkuju ko će prije poljubiti patrijarha u ruku, dok se slave krsne slave policije, vojske, općina i gradova, za to vrijeme gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, mlađahni promicatelj svetosavlja, iznova dokazuje sve "srpstvo" plivajući za časni krst.

Draško je gradonačenik Banjaluke, svih građana, pa i nesrpskog življa, ili bolje reći ono malo nesrba koje nisu protjerali iz svog grada četničke horde i "slavna" Vojska RS-a.

-KRST JE SILA I ZNAMENJE, KRST JE SPASENJE! Baš tako je bilo danas tokom Bogojavljenske litije na ulicama našeg grada! Bila mi je najveća moguća čast danas plivati za Časni krst iskazujući veliko poštovanje prema našoj vjeri i tradiciji, poručuje mlađahni Draško.

Ne haje Draško za druge Banjalučane, jer to je za njega etnički čist srpski grad, baš kao i za lažnog socijaldemokratu Dodika. Ljudski.ba je i ranije pisao o Draškovom svetosavlju i slikanju s četničkim zastavama, a kako godine prolaze - tako se i gradonačelnik Banjaluke razvija u istom pravcu kao i njegovi mentori, čiji su bradati idoli poraženi u Drugom svjetskom ratu.

Ruku na srce, Draško i ne pamti drugačiju - bolju Banjaluku. Mladi političar, slabe naobrazbe ne zna a i ne zanima ga prošlost ljepotice na Vrbasu koju su gradili i izgradili svi narodi u Bosni i Hercegovini. U današnjoj Banjaluci živi nekih 15 odsto predratnog stanovništva. To je grad u kojem nije bilo rata, ali je veoma temeljito etnički očišćen i u kojem je izvršen i elitocid. To je grad u kojem su uradili sve da “zapišaju” teritoriju.

Banjalučki Mejdan danas se zove Obilićevo. Gornji šeher su Srpske toplice (stara, je li, srpska riječ “toplice”), Šehitluci su Banj brdo, a imamo i spomenike nekakvim srbijanskim velmožama koji s Banjalukom imaju veze koliko i sa Japanom, ulice se zovu po četničkim koljačima… Dakle, taj vulgarni primitivac Draško je sasvim logična posljedica ubijanja identiteta grada na Vrbasu, on je četnički mainstream.

Generacije su odrasle pod nacionalističkim krovom crkveno-političkog mainsteama koji je zarazio cijelu regiju. I nemojte misli da je nešto bolje na prostorima gdje su većina i vlast etnički Hrvati i Bošnjaci. Do nedavno smo Mostarom šetali ulicama koje su nosile nazive po ustaškim zločincima, a u zgradama institucija u Hercegovini i danas su prisutna vjerska obilježja, iako je BiH po Ustavu sekularna država.

Nije bolje ni kod Bošnjaka, pa tako i danas imamo školu u Sarajevu koja nosi naziv po ustaškom suradniku Mustafi Busuladžiću, kao posljedicu ostavštine 30-godišnje vladavine SDA, dok se u Goraždu škola zove po pripadniku Handžar divizije Husejinu efendi Đozi. Ne treba podsjećati da se škola prije rata zvala po velikom Nikoli Tesli.

I dok se mi pitamo kako nas se dogodilo da ultranacionalisti pišu novu historiju nastalu na krvi, zločinima i etničkom čišćenju, usporedo raste neki novi Draško koji neće upamtiti bolja vremena. Nije sve do njih, ima nešto i do nas, barem kad je izlazak na izbore u pitanju...