Bojim se da u evropskim prijestolnicama postoji iluzija da su OHR i njegove ovlasti sigurnosna barijera koja će zaštititi Bosnu od kolapsa ako bude potrebno. Ali kada stvari postanu ozbiljne, OHR ima samo svoju web stranicu na kojoj može objavljivati ​​upozorenja.

>U trouglu Budimpešta - Beograd - Banja Luka formirano je svojevrsno bratstvo autoritarnih vrha političara. Ekspert za Balkan Adnan Ćerimagić za 
Neue Zürcher Zeitung objašnjava rizike koje to nosi.

Dugi niz godina upozorenja o raspadu Bosne i Hercegovine nisu se morala shvaćati previše ozbiljno. To bi se moglo promijeniti. Ne zato što stanovništvo zemlje - Bošnjaci, Srbi i Hrvati - zaista imaju jedni s drugima problem. Ni nacionalistička retorika njenih političara nije nova. Milorad Dodik, predsjednik "Republike srpske" (Rs) sa većinski srpskim stanovništvom, godinama prijeti secesijom. Ono što se promijenilo je geopolitičko okruženje. Pitanje definiranja budućnosti regiona je otvoreno, prenosi Politicki.ba.
Na istoku, rat Rusije protiv Ukrajine skoro ulazi u treću godinu. Niko ne zna kako će to dugoročno uticati na koheziju EU. Niti šta bi drugo Trumpovo predsjedništvo značilo za stari kontinent. Ono što znamo: Izgledi zemalja zapadnog Balkana da se jednog dana pridruže EU ostaju neizvjesni. Kao alternativu, nacionalisti promiču koncepte kao što je srpski svet, ujedinjenje svih Srba u jednoj državi. Ideja je inspirirana "ruskim mirom" (ruski svijet) i već je krvavo propala kada se Jugoslavija raspala prije trideset godina.

Dva političara su brzo reagirala na novonastalu situaciju: predsjednik Srbije Vučić i Milorad Dodik, dominantna ličnost u Rs već dvadeset godina. Vučić demonstrativno održava prijateljske odnose sa Kremljom i sebe vidi kao čuvara Srba širom regiona. On blisko sarađuje sa Dodikom, koji otvoreno dovodi u pitanje državnost Bosne.
Obojici je mađarski premijer Viktor Orban uzor i prijatelj. Orban je odlikovan "Ordenom Rs" na zvanični praznik RS 9. januara. Na današnji datum 1992. godine republika bosanskih Srba se odvojili od Bosne i Hercegovine. Bio je to uvod u rat.

Gospodine Ćerimagiću, šta se promijenilo zbog čega pozivi na "srpski svet" zvuče prijetećim?

- U Banjoj Luci, glavnom gradu Rs, sve je zapravo isto. Praznik je insceniran kao i uvijek. Ne radi se o historijskom značaju ovog dana. U centru je Milorad Dodik, oko kojeg se sve vrti. Ono što se razlikuje je regionalni, evropski, pa čak i globalni kontekst. On se mijenja. A to stvara nove rizike za Bosnu i Hercegovinu i Balkan.

Možete li se to ostvariti?

- Prije samo nekoliko godina bilo je jasno da EU, NATO i susjedi Bosne i Hercegovine u potpunosti stoje iza teritorijalnog integriteta zemlje. Prije osam godina, njen ustavni sud proglasio je proslavu 9. januara nezakonitom. Može se raspravljati da li je to imalo smisla. Ali izgledalo je jasno da svi podržavaju ovu odluku. To više nije slučaj. Ove godine Srbija je na proslavu poslala veliku delegaciju, koju je predvodio ministar odbrane u pratnji načelnika Generalštaba. U svojim govorima jasno su stavili do znanja da je integritet Rs-a prvi prioritet u vojnoj doktrini Beograda. Također je vrijedno pažnje da je Viktor Orban odlikovan najvišim ordenom Rs. Sa zahvalnošću ga je prihvatio i u februaru će ga dobiti u Banjoj Luci. Ovo su znaci da konsenzus o nastavku postojanja zemlje počinje da puca. A to utiče na raspoloženje i planove onih aktera u Srbiji i Rs koji žele mijenjati granice i stvoriti "srpski svet".

Putin je prošle godine dobio istu medalju kao "zahvalu za patriotsku brigu i ljubav" prema Rs. Moglo bi se reći da je to veća iritacija

. .
- Nije nužno. Jer, za razliku od Putina, Orban je šef vlade zemlje EU i NATO-a koji se petlja oko Dodika i njegovog narativa. To Dodiku daje kredibilitet i politički kapital. U tom smislu, Orbanova uloga je destruktivnija za Bosnu od Putinove jer podriva saveznički konsenzus.

Kao da je protivnik ušao u vaše rovove?

- U određenoj mjeri, da. Dodato je još nešto. Vučić je u svojoj čestitki napisao uobičajeno - i važno - uveravanje da priznaje Bosnu i Hercegovinu u njenim sadašnjim granicama. Ali, mračno je dodao da će se Srbija i Rs uskoro suočiti s teškim vremenima. I bez kontradiktornosti, Aleksandar Vulin, bivši ministar odbrane Beograda i šef obaveštajne službe, na svečanosti je mogao da kaže da je zadatak današnje generacije političara da nestanu granice između Srba u regionu. Shvatite me ispravno: nema ništa loše u bliskim vezama preko Drine. Naprotiv. Ali taj odnos se mora održavati u okviru postojećeg međunarodnog poretka – između evropskih susjeda.

Međutim, tu je visoki predstavnik međunarodne zajednice (OHR), koji nadgleda provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma. Koja je njegova uloga?

- Bojim se da u evropskim prijestolnicama postoji iluzija da su OHR i njegove ovlasti sigurnosna barijera koja će zaštititi Bosnu od kolapsa ako bude potrebno. Ali kada stvari postanu ozbiljne, OHR ima samo svoju web stranicu na kojoj može objavljivati ​​upozorenja. Nema ni policiju ni sudove.

Kako bi EU i Amerikanci trebali reagirati na sve veće rizike?

- Poluge koje Brisel ima su Srbija i Mađarska. Dodik može pridobiti institucije u Rs za eventualnu secesiju samo ako ima jasno vidljivu podršku spolja. Zato EU i NATO sada moraju Budimpešti i Beogradu pokazati crvene linije. Mađarska je u ovom aranžmanu tim važnija jer može iskoristiti svoj veto da zaštiti Srbiju od sankcija i intervencija EU.

Kako biste opisali odnos Orbana, Vučića i Dodika?

- To je neka vrsta bratstva čiji članovi imaju isti pogled na svijet, slično vladino iskustvo i uporediv politički stil. To se odnosi na odnos prema Rusiji, pitanje migracija i demografska pitanja. Ali odnos je važan i ekonomski. Za dvojicu Srba je važno da sa Orbanom imaju glas u EU i NATO-u. Ali također jača njihovu poziciju kod kuće to što ih Orban podržava iz ovih odbora. S druge strane, bliske veze Mađarske sa Balkanom čine je da se pojavljuje kao regionalni lider i evropski akter: u stanju je da izveze svoj model vladavine u region.

Kao i Bosna i Hercegovina, Ukrajina i Moldavija su sada kandidati za članstvo u EU. Kako to ocjenjujete?

- Postoje mnogi cinici koji kažu: "Pa, čestitam!" U najboljem slučaju, ove zemlje su poput Crne Gore, koja neuspješno pregovara već dvanaest godina. Ili još gore: poput Albanije i Sjeverne Makedonije, koje četiri godine nakon početka pregovora još nisu otvorile niti jedno pregovaračko poglavlje. Čak i ako niste cinik, morate reći da je ideja u Briselu da će poziv u Ukrajinu i Moldaviju kod nas izazvati entuzijazam i nalet energije - naivna. Jer sve dok se proces pristupanja ne reformira i ne podijeli na faze, približavanje ostaje iluzorno – za Kijev i Kišinjev, kao i za nas. Ali postoji i druga strana. Konačno snažan i jedinstven odgovor EU na ruski napad imao je pozitivan uticaj na Balkan. Pokazalo je ličnostima poput Vučića i Dodika da EU može preduzeti akciju. Ovo je dobra vijest za Bosnu i Hercegovinu.