Bilo bi čudo da jučer u Banja Luci nisu napadnuti aktivisti koji su se okupili u Transparency internationalu. Zgražanje, osude na društvenim mrežama, ne pomažu, samo su dio folklora koji daje vjetar u leđa rastućem fašizmu na prostoru ovog entiteta, ali i cijele BiH. Da, napad u Banja Luci treba posmatrati kao fašistički akt snaga koje je na nasilje ohrabrio niko drugi nego vlast, ali i predstavnici vjerske zajednice.

Piše: ERNAD METAJ

Novinarka Vanja Stokić je sinoć povrijeđena i još dvoje mladih ljudi. Oni su se našli na utabanoj stazi mržnje koju je trasirala aktuelna vlast decenijskom proizvodnjom atmosfere straha, netrpeljivosti agresije prema drugom i drugačijem. Pomogla je i opozicija koja je skrivajući se iza tradicije i svoje vjere ćutila na napade i provokacije kojima je bilo izloženo nesrpsko stanovništvo, ne shvatajući da će fašizmu protivnici postati i pripadnici vlastitog naroda što se usude tražiti individulnu slobodu.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, gradonačelnik Banja Luke Draško Stanivuković i Srpska pravoslavna crkva su glavni krivci za nemile scene u Banja Luci. Svojim izjavama danima kreiraju atmosferu linča prema LGBT aktivistima. Srpstvo se mora braniti, a šta je bolje od batina. 

 Jedan od rijetkih političara iz RS-a koji je napad u RS-u imao hrabrosti nazvati fašizmom je potpredsjednik SDP-a BiH Vojin Mijatović.

- Zabrana bilo čije slobode nije ništa drugo nego fašizam, napisao je Mijatović, dodajući kako je napad u Banja Luci posljedica nakaradnih stavova vlastodržaca.

U svom maniru Mijatović je bio bolno brutalan istaknuvši da nisu problem LGBT aktivisti, "već pederi na vlasti".

Mi bi radije rekli problem su primitivci uvjereni da svijet postoji samo zbog njih. Primitivizam se po pravilu udružuje s glupošću, prostaklukom i fanatizmom, a kada postane agresivan, onda donosi haos i opšte ludilo. Problem se usložnjava jer je primitivizam zarazan, toliko da se stvaraju grupe onih koji su spremni da tuku i ubijaju samo da bi se dodvorili onima koji su na vlasti. Takvi ne shvataju da im oni i njihova djeca, baš kao mi i naša djeca, ne znače ništa. Ti suludi batinaši su još jedan dokaz da nacionalisti i fašisti žele samo glupe i pokorne ljude sa kojima mogu da čine šta žele. Policija koja se sklanja da huligani obave posao, pa ih onda traži, samo je dio sistema u kojem se preko kolektivnog identiteta zarobljava razum.

I nije samo problem RS. Pali smo svi u BiH i na Balkanu, pali smo na ispitu ljudskog dostojanstva. Pokorili su nas strahom i mržnjom. Strah se u cijeloj BiH, u cijelom regionu pretvara u način života, u opsesiju, u kukavičko i udvorničko ponašanje. Izgubili smo razum, pristali da nam drugi i drugačiji moraju biti neprijatelji. Nećemo da shvatimo da se jedino trebamo bojati onih koje uporno biramo u vlast koja se tradicionalni brani batinama, nezakonitim prisluškivanjem, javnim i otvorenim prijetnjama, izmišljenim krivičnim prijavama. Postajemo kao psi kojima ide voda na usta kada ugledaju kost, samo što nas hrane pričom o nacionalnoj slobodi, odbrani svoje vjere, interesu naroda.

Ne čudite se napadu na aktiviste u Banja Luci. To je samo nastavak hoda utabanom stazom duž koje već stoje humke ubijene djece čije ubice nisu, i vjerovatno nikada neće biti pronađene. Sudbina te nesretne djece i njihovih roditelja nije samo opomena neposlušnim i radoznalim, to je dokaz da će žrtve fašizma biti i pripadnici naroda u čije ime je nastao i buja. 

Njegovi kreatori su opljačkali i uništili skoro sva materijalna dobra kojih su se dohvatili, pa su se sada kako to kaže profesor Miodrag Živanović promptno okrenule pljačkanju i otimanju onih najviših ljudskih vrijednosti, poput slobode mišljenja i govora, istine, nade, otvorenosti življenja, a ne samo umiranja i svekolikih poniženja.

Nemojte se čuditi što se tuku i ubijaju građanski aktivisti, novinari, pa i političari. I u pravu je Živanović kada kaže da ovo nije novi oblik fašizma, već onaj viđeni, primitivni star skoro cijeli vijek, pa ne bi bilo iznenađenje da opet gledamo sabirne, ili radne logore. A ako dođe do toga opet bi zemlju mogle prekriti brojne humke što će majke zalijevati svojim suzama. I neće biti pobjednika, jer ostaće samo prazna zemlja iz koje su mnogi davno počeli da bježe. A šta drugo da rade kada većina intelektualaca ćuti, a one koji smjelo progovaraju mnogi ne žele da čuju, a kamoli da shvate.

Vjerujem da će Vanja Stokić nastaviti hrabro koračati putem kojim odavno gazi. Nadam se da će u koloni s njom biti i drugi hrabri ljudi koji se još nisu predali. Nadam se jer je istorija puno puta potvrdila da svijet ne mijenjaju mase, ne mijenjaju diktatori. Opstajemo zahvaljujući pojedincima koji se ne predaju, koji ne prihvataju svijet bez nade.