Siromaštvo postaje sve izraženiji problem u Bosni i Hercegovini. Ranije objavljeni podaci UN-a pokazuju da je 15 odsto našeg stanovništva apsolutno siromašno. Pomoć je potrebna svima.

Po tople obroke u javne kuhinje odlazi sve više građana. Za to vrijeme političari zarađuju po nekoliko hiljada maraka i žive u luksuzu. 

Mirjana Sakić, penzionerka iz Banjaluke na pijaci je kupila sir, mlijeko, malo mesa i povrća. Cijene, kaže, visoke za naš standard.

„Inače, da nije neke dobre ekonomije i dobre organizacije, jako je loše. Ne samo ja, nego mnogi koji imaju minimalnu penziju. Strašno“, kaže ona.

Prodaja slaba. Kupaca sve manje i manje. Zaraditi teško mogu i prodavači. Priča Dana Malić koja na pijaci prodaje 30 godina.

„Svaki dan zarada ostane u robi. Malo nabavimo pa onda opet tako. Slaba zarada. Samo eto da nismo kod kuće“, navodi Dana.

Sve je više ljudi kojima je pomoć potrebna. Od 600 do 800 obroka dnevno se podijeli u banjalučkoj javnoj kuhinji.

„Nemam šta kazati. Meni je to ogromno veliko. Stvarno Vam kažem. Dođem ovdje na dnevni boravak“, navodi korisnica javne kuhinje Gospava Matovina.

“Prije su pomoć tražila stara i nemoćna lica a danas pomoć traže i zaposlena lica. Zato smatram da je u ovoj godini jako teško vrijeme”, navodi Miroslav Subašić iz Mozaika prijateljstva.

Socijalna pravda ne postoji. Obični građani rade za minimalne plate. Za to su odgovorni političari čija zarada mjesečno u pojedinim slučajevima doseže i 8.000 maraka. 

Za to vrijeme u Bosni i Hercegovini u javnim kuhinjama hrani se 18.000 naših građana. Prema podacima UN-a siromašno je svako šesto 
domaćinstvo, 15 odsto stanovništva je apsolutno siromašno. 

Kad se sve skupa sagleda i podvuče crta, promatrač sa strane ne može da se ne upita – Gdje je nestao javni bunt, kako smo došli u ovakvu situaciju i zašto nam je svejedno dok nas političari koje smo birali guraju u siromaštvo?

Jedno je jasno, ne očekujte promjene od ove vlasti, njima ne odgovaraJu ukidanje akcize na gorivo, smanjenje PDV-a i niže cijene. Političari u BiH su ovisni jedino o novcu, kada njega ne bude, neće biti ni vlasti.

Zato je otpor jedina opcija koja može dovesti do preokreta i boljeg položaja građana. Dosta je letargije i promatranja vlastitog propadanja. Političari u BiH su do sada pokazali da razumiju samo jezik pobune, što se nebrojeno puta pokazalo kao jedini put u promjene, kada su u pitanju rudari, sindikalci, obespravljeni radnici. Novca ima, vrijeme je da vladajuća kasta odriješi kesu...