Postoji rješenje za inflaciju u BiH ali i u svim zemljama okruženja. Studenti, radnici, penzioneri, borci, ta omiljena biračka mašinerija treba nagrnuti u menze državnih, entitetskih i drugih javnih institucija. Tamo se dobro jede za malo para.
Piše: BRANISLAV BOGDANOVIĆ (Ljudski.ba)
Još nije zabilježeno u regionu da je neki političar zakonski, amandmanski, ili bilo kako zatražio da se stvore uslovi da građani jeftino jedu i dobro zarađuju kao što su oni sebi naštimali. Rijetki su i oni koji će vas izvesti u državnu menzu na klopu, ne bi da se širi priča. Umjesto toga lagat će vas kako ni oni ne idu tamo često, jer eto jeste da nije skupo, ali nije neka hrana.
- Nekakva je prosječna hrana, nisu to posebna, vrhunska jela. Ali se može dosta jeftino jesti. Da li ta cijena koja se plati stvarno odgovara ili postoje neke kontribucije, nisam siguran, ali sjeda se dobro, imaju okrugli stolovi. Imate i desert dobar i dobro piće. Ti kao građanin običan ne možeš doći. Ima unutrašnja služba obezbjeđenja i onda, ako idete na nekakav sastanak ili neko vas prima, služba provjeri da li vam je zakazan termin. Ozbiljna procedura. Teško da mogu ljudi gore ući i jeftino ručati, nedavno je pojasnio državni zastupnik Dragan Mektić uz konstataciju da tu više jede opozicija nego vlast jer oni imaju više para.
Ko da je nešto biftek s roštilja. Cijena 5,5 KM, u Parlamentu BiH. Čini se ne može jeftinije, kad ono Hrvatska u EU, a parlamentarcima cijena hrane kao Bosancima. Možda i jeftinije. Nismo vidjeli koliko košta biftek, ali glavno jelo s prilogom je 15 kuna, manje od 4 KM. Za te novce se nudi junetina u umaku od šampinjona sa okruglicama od kruha, ili bečki odrezak sa pečenim krompirom. Možda je povoljnije jer su hrvatski političari manje probirljivi pa imaju meni od dva glavna jela dnevno, dok u Parlamentu BiH to skoro liči na a la carte restoran.
Supica je jeftinija za BiH parlamentarce. Košta jednu marku, koliko i salata. Kod Hrvata supica je za par feninga skuplja ali je salata ispod jedne marke. Doduše u BiH je sa salatom problem, žalili su se neki političari iz RS-a na privremenom radu u "mrskim" im državnim institucijama da je sa menija protjerana „srpska salata“. Začudo, niko nije tražio zaštitu vitalnog nacionalnog interesa.
Srpske salate ne fali u skupštinskom restoranu u Srbiji. Ipak, tamo se Ivica Dačić prošle godine „zaletio“ s obećanjem da će protjerati jeftini jelovnik. Otkrio je da solidarisanje s narodom kojem svaki dan hrana skuplja ipak nije u njegovoj nadležnosti. Skupštinski restoran nije profitabilan pa se jede po nabavnoj cijeni.
Biftek na žaru srbijanskim parlamentarcima su zapaprili u odnosu na BiH. Još prošle godine je bio oko 11 maraka. Zato je dimljena pastrmka oko 6 KM. Supica je kao u BiH. Za razliku od Srbije, u BiH nije baš jasno da li su menze profitabilne, ili se čak iz budžeta koji finansiraju građani dotira da političari jeftino jedu. Ovu dilemu otvorili su revizori. Kolege novinari smatraju da građani u Hrvatskoj ni kući ne mogu jesti za te pare. Probali su pripremiti jedno jelo sa menija iz Sabora, samo potrebne namirnice koštale su skuplje.
Da sit gladnom ne vjeruje potvrda su balkanski političari. Dok jeftino maste brke u Parlamentu BiH su sebi povećali plaću za 500 KM, a nikako da se usaglase oko ukidanja akciza na gorivo, smanjenju PDV -a. Na entitetskom nivou su budžetskim korisnicima porasle plaće, a mjere da radnik osjeti isto su na čekanju. Valjda jer im je hrana u menzi nešto skuplja nego državnim parlamentarcima. U NSRS je supica poskupila na 1,5 KM, Istu cijenu plaćaju u Parlamentu FBiH.
Alternativa Crne Gore na takav apsurd je ukazala prošle godine. "Čorbast pasulj volem, sa rebarca suva. Skupština ga kuva, da te Bog sačuva...!" Ovim su završili svoj post na kojem su okačili cjenovnik iz skupštinskog restorana uz konstataciju da će ih građani razumjeti što su nevoljko podržali povećanje plaće od 450 eura. O cijenama restorana ne vole pričati, niti se tamo daju snimati.
U njemu za euro pojedu supu, za 5 eura šniclu, dok su variva do dva eura. Mlađi parlamentarci vole roštilj, a stariji na kašiku. Cijene sokova i deserta u regionalnim parlamentima su prava sitnica. Nigdje kafa ne košta više od pola marke. I da se ne čudimo, ovu praksu baštini i EU. Tamo je čak prije nekoliko godina došlo do pobune jer je u restoranu evropskog parlamenta čorbica od 0,63 eura poskupila. Evropski parlamentarci su se bunili jer u Evropskoj komisiji jedu jeftinije. Ipak za razliku od Balkana porez u EU utiče na cijenu obroka za parlamentarce.
