Smeće, potpuno smeće! Kratak i glasan je opis onoga što rade domaći političari od strane Visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta tokom njegove posjete Goraždu.Schmidt je rekao ono što većina ljudi u BiH misli. Jeste diplomatski neuobičajeno, ali je pitanje da li je nepromišljeno. Schmidt je previše iskusan političar da bi ga već prvo pitanje novinara toliko iznerviralo da nekontrolisano galami što je učinio u Goraždu.

Piše: Mile Perkunić (Ljudski.ba)

Mnogi bi voljeli da novinarka zaista jeste Visokog predstavnika „izbila iz cipela“, ali moglo bi biti i da stari vuk svjesno poslao poruku građanima kako je on poput njih samoo čovjek od krvi i mesa, da je emotivno biće, a ne samo dobro plaćeni birokrata.

Mnogima je promakla činjenica da se tokom svoje galame Schmid uljudno izvinuo što viče. Taj detalj možda otkriva pokušaj da se građanima slikovito pokaže kako imaju pravo da se ljute, kako je logična frustracija koju im politike, posebno one na vlasti, godinama unazad serviraju. Drugačija, snažnija, direktnija je to kritika aktuelne vlasti koja nam je potrošila trideset godina života bez želje da se dogovore o bilo čemu što bi osim njima donijelo bolji život u BiH.

Nije slučajno Schmidt izdvojio SDA, SNSD i HDZ kao politike koje građane drže kao taoce svojih politika.

Molim vas, pitajte njih šta rade! Dosta mi je ove situacije u Bosni i Hercegovini gdje svako okrivljuje svakoga! Prijatelji, ovo nije način da se ide u Evropu! Morate sjesti. Zašto nisu postigli dogovor u Butmiru? Zašto nisu dogovorili Aprilski paket? Zašto nisu usvojili nikakvo rješenje?”, rekao je Schmidt doslovno vrišteći.

Ko želi shvatiti, Schmidt je građanima BiH jasno poručio da su oni promjena, a ne aktuelne politike. Prilika za promjenu su svakako izbori, a Schmidt je jasno podvukao da je nametnuo odluku o finansiranju izbora jer niko ne smije oduzeti ljudima parvo da biraju (što se ipak godinama dešavalo u Mostaru). U oktobru se građani imamu priliku riješiti smeća, bar jednog dijela, za više biće potrebno puno pritiska prije svega da se promjeni Ustav BiH. Schmidt je već sada sisguran da to mogu uraditi samo građani, a ne političari. Njima uvijek treba moneta za potkusurivanje, a priča o Ustavu se pokazala dobrom za stalno držanje ratnih tenzija.

Zato nije slučajno da iz političkih krugova stižu različite optužbe na račun Schmidta. Za jedne je “okupator” za druge zagovornik aparthejda, za treće unitarista. U prevodu vladajuće politike u jednom su trenutno složne, Visoki predstavnik im je trn u oku. Čini se da bi vladajuće stranke najviše voljele voljele da se ne miješa u svoj posao, ako nije spreman da ispunjava njihove želje.U suprotnom, Srbi, Hrvati i Bošnjaci bi opet mogli pokazati da su jači od Njemaca.

-Ja ne sjedim niti stojim ovdje, ja brinem o ovoj državi! Ovo je grad u kojem su ljudi izgubili živote i nismo ovdje da bismo igrali političke igre! A u ovoj državi ljudi igraju političke igre! Ne ljudi, nego političari! Dosta mi je ovoga! Postavljajte pitanja, ali molim vas objavite to, ali imajte u vidu kako ja donosim odluke i postupam s ljudima. Oprostite što sam ovako glasan, ali mi je preko glave svih ovih uvreda koje su potpuno pogrešne!”, poručio je Schmidt.

Svakako od Schmidta se očekuje da presječe stvari i za to će imati podršku građana. Naravno, mora biti pravedan i voditi računa o evropskim vrijednostima, jer tamo želimo ići, ili ne!? U narednim danima će biti važno saznati da li je Schmidtova galama izraz ličnog shvatanja da na Balkanu vole one koji galame, ili se iza svega krije frustracija jer se osjeća nemoćnim donositi odluke utemeljene isključivo na pravu i zdravom razumu.

Da se ne lažemo, pritisak na Schmidta je veliki. Udaraju mediji, bombarduju botovi, dižu se borci, galame političari, šapuću ambasadori. Tačno je da su u politici samo interesi vječni, a oni su u BiH različiti. Do sada Schmidt nije učinio ništa loše, niti pogrešno, smetalo nam je kada je bio tih, a sada smeta kada galami. Šta god bude radio biće dobro ako bude temeljeno na istini i pravdi jer samo tako neće izdati evropske principe koje bi trebao da brani. Ako želi pomoći građanima za početak bi Schmidt mogao počistiti smeće u suprotnom državne institucije i parlamenti će i dalje više ličiti na deponiju nego na mjesto odlučivanja.