Potpredsjednik FBiH Igor Stojanović ovih dana se razapinje po medijima i društvenim mrežama jer je rekao da Srbi u Federaciji žive jednako loše kao Bošnjaci, ili Hrvati u RS-u.

Piše: ERNAD METAJ

Neki bi rekli, sam pao, sam se ubio, jer se Stojanović nikada nije izdigao iznad pozicije "Srbina po profesiji", ali ne može se pobjeći od činjenice da većinu napada kreiraju oni koji pojma nemaju kako je Bošnjacima i Hrvatima u RS-u. Za Srbe u FBiH ih, kao ni Stojanovića, nikada nije bilo ni briga.

Tužno je čitati i slušati prepirku uglavnom lišenu iskrene ljudske brige jer su povratnici bilo koje nacionalnosti, čast izuzecima, političarima samo služili za prikupljanje jeftinih političkih poena, ali i da se obogate na njihovoj muci.

Nakon što je nani Fati iz Konjević Polja nudio posredničke usluge da Srpskoj pravoslavnoj crkvi proda svoju borbu za rušenje bespravno izgrađene crkve na njenoj zemlji, bivši potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić ima obraza javiti se da kritikuje Stojanovića. Što su Salkiću i dijelu SDA koju on predstavlja usta bila puna Bošnjaka u RS-u, njihova prava su se smanjivala, dok su njihov konto i imovina u FBiH rasli. Salkić i slični njemu kukaju zbog fašizma Dodikove vlasti koja negira bosanski jezik dok se  njihova djeca školuju u FBiH.

Poštenom čovjeku će se prevrnuti želudac od „patriota“ koji brinu za Bošnjake u RS-u, ali i lažnih boraca za multikulturalnost u FBiH koja se sve više broji samo raspodjelom političkog plijena i to samo koliko se mora. Praksa je već pokazala da se za primaljivu zastupnički platu i paušal u FBiH može biti Srbinom koji ide na džumu. Odgovor nije trebalo dugo čekati pa imamo sve više Bošnjaka u NSRS koji idu u crkvu i imaju svoju krsnu slavu.

Stojanović i oni što ga napadaju iste su vjere, to su političari. Profesionalci koji nisu navikli živjeti od svoga rada.

Kome je teže Bošnjacima i Hrvatima u RS, ili Srbima u FBiH - nemoguće je generalizirati. Svaka povratnička priča na svoj način je jedinstvena i u sebi nosi radost i tugu, ima svoju težinu. Život je to koji rijetko koji političar, posebno iz Sarajeva može zamisliti, ili razumjeti.

Da je iskren Stojanović bi prvo priznao da nema pojma kako žive Srbi u FBiH. Sa budžetskih jasli život je ružičast u odnosu na radnika, poljoprivrednika, ili studenta kojem je zov rodnog ognjišta bio snažniji od zlokobnog krika politike iz RS-a da je izdajica svako ko ostane živjeti u FBiH.

Tačno je da na papiru Srbi u FBiH imaju veća prava od Bošnjaka u RS-u, tu se prije svega misli na političko odlučivanje. Ono što zaboravljaju Salkić i ostali kritičari je da su političari iz Sarajeva svojim potpisom skrojili takvu BiH. Kažu srpski učenici mogu izabrati srpski jezik i biće im upisan u knjižicu. To što ga u praksi ne uče ne brine ni politiku, a ni roditelje.

Od Stojanovića smo očekivali da pomene Bosance i Hercegovce i prizna da je njima najteže u državi koja se njihovim imenom zove. Oni nisu dobro došli ni u jednom entitetu. Čak je to praktičnim primjerima pokazao i Stojanović kritikujući potpredsjednika vlastite stranke Vojina Mijatovića smatrajući da neko iz Banja Luke ne treba "njima" iz FBiH određivati šta bi i kako trebali raditi. Time je Stojanović oslikao većinske socijaldemokrate koji dalje od Sarajeva ne vide.

To što je Mijatović ministar u Vladi FBiH dokaz je da u SDP ima mudrijih od Stojanovića. Sve drugo je pristajanje da se i dalje valjamo u blatu koje su zakuhali oni kojima je Desnica Radivojević bio "draži" Srbin od Mijatovića i koji su zaboravili da su ga u Vladu FBiH doveli iz RS-a.

Ipak, Stojanović kao potpredsjednik FBiH i Mijatović kao ministar razvoja nisu garancija da će Srbima u FBiH biti bolje. O Bošnjacima i Hrvatima u RS-u da i ne govorimo. Politika još uvijek neće da gleda dalje od interesa uskog kruga ljudi koji je predstavljaju. Zato je propao Pokret za državu kao velika nada da se nećemo uvijek dijeliti po imenu. Zato Bošnjaku u RS i Srbinu u FBiH neće biti priznata stručnost, niti će dobiti posao u državnoj službi ako nije član stranke. Prebrojavati kojih je u nekom entitetu više zaposleno je pristajanje na život u toru u kojem se mora omaći i poneka crna ovca. Politika iz RS-a ne krije da želi etnički čiste entitete, politika u Sarajevu se folira da ne želi.