Društvo

ZAGREBAČKI PROFESOR PRECIZNO SECIRAO: Zbog čega se stalno ljutimo, a stalno smo umorni

Nekad smo stvari trošili, a ljude voljeli, danas je obrnuto.

Za ono što se događa na Balkanu, a samim tim i u Bosni i Hercegovini u posljednja tri  desetljeća ugedni zagrebački profesor Velimir Srića kaže:

Da, živimo u kreativnim vremenima.

Medicina je toliko napredovala

da praktično niti jedan čovjek nije potpuno zdrav.

Država je toliko moćna da više nitko nije slobodan.

Oko nas caruje demokracija, što znači da puno nekompetentnih bira malo korumpiranih.

Danas najbolji sportaš, glumac ili pjevač, zarađuje tisuću puta više od najboljeg učitelja, odgajatelja ili liječnika.

Materijalno bogatstvo prati duhovna praznina.

Gradimo sve više zgrade, a prag tolerancije nam je sve niži.

Gradovi se šire, a pogledi na svijet sužavaju.

Kupujemo više stvari, ali u njima manje uživamo.

Povećava se površina stanova u kojima živi sve više samaca.

Obitelji su bogatije, ali se parovi češće razvode.

Raste broj lijepih kuća i razorenih domova.

Tehnološki napredak nam štedi vrijeme kojeg imamo sve manje.

Naučili smo žuriti i zaboravili strpljivo čekati.

Raste broj stručnjaka i neriješenih problema.

Obrazovaniji smo, ali ne i mudriji.

Više znamo, a slabije prosuđujemo.

Raste broj humorističkih serija i bolesnih od depresije.

Stalno se ljutimo, stalno smo umorni.

Mozganje pred knjigom zamijenili smo vegetiranjem pred ekranom.

Živimo duže, ali ispraznije.

Okruženi smo brzom hranom i sporom probavom.

Trećina čovječanstva umire od gladi, a trećina od bolesne debljine.

Imamo na stotine Facebook prijatelja i nijednog pravog druga.

Raste broj visokih ljudi i sitnih duša.

Često se svađamo, rijetko volimo, s lakoćom mrzimo.

Dobar ukus je zamijenio šund.

Masovna kultura stvara masovne histerije i masovne ubojice.

Posjećujemo udaljene planete i asteroide, a ne poznamo najbliže susjede.

Centar našeg života postao je šoping centar.

Ponosno jedemo "zdravu hranu", a puštamo da nam mediji truju duh.

Sve je više informacija, a sve manje prave komunikacije.

Svemu znamo cijenu, a ničemu vrijednost.

Uče nas zaraditi za život, ali ne i živjeti.

Nekad smo stvari trošili, a ljude voljeli, danas je obrnuto.

Povezani članci