Najbrojnija dijaspora je iz Unsko-sanskog kantona. Nekada je to bio podatak kojim su se hvalili, ali godinama unazad to više nije tako. Odlaze cijele porodice, odlaze mladi. Ne postoji ništa što bi ih moglo zadržati, a oni koji odu – ne žele se vratiti.

Sociolog Nedžad Veladžić navodi da se mora govoriti o skupu razloga za to, a da su to društveno-političko stanje, ekonomski faktor i sigurnost.

„Narativ da ljudi odlaze samo trbuhom za kruhom, što trebaju ekonomsku nezavisnost ili ekonomsku dobrobit – to nije u potpunosti tačno. Svjesni smo da je u ovoj državi korupcija na vrlo visokom nivou, da postoje devijacije poput nepotizma, klijentelizma – sve to utječe na mladog čovjeka da ne vidi budućnost u ovoj državi“, kaže Veladžić.

Veladžić napominje i da ljudi odlaze zbog plaća i radnih uvjeta, a kad je u pitanju sigurnost – to je ozračje u kojem mladi čovjek u BiH živi: „To je ambijent u kojem nema potpune sigurnosti, nema vizije nade kako će se to odvijati u naredne deceniju ili dvije“.

Ljudi idu jer su umorni – i od korupcije i od jezike mržnje i od nacionalizma, pa i od populističkih medija koji od nacionalista i kriminalaca prave kult heroja, zaključuje Veladžić.

Na kraju upozorava budućnost nije svijetla - iseljavanje i negativan prirodni priraštaj dovode do izumiranja države.