Hrvatski mediji su se raspisali o novom slučaju Fate Orlović ali među Hrvatima. Na neposrednom ulazu u Konjic, u mjestu Donje Selo, 2017. godine izgrađena je džamija na zemljištu kojemu su 300 godina vlasnici iz obitelji Trlin. No, priča nije posve crno-bijela i jednostavna, pa su je navodno teško zloupotrijebili pravosudni, notarski, općinski mešetari.

Mnogu su “posredovali” u kupnji zemljišta od tek jedne (su)vlasnice koja se predstavila kao jedina vlasnica. A koja je, očito, blisko sarađivala s onima s kojima je dogovorila prodaju zemljišta koje nije njezino.

– Mi tražimo isključivo povratak imovine i rušenje džamije – kaže Zvonimir Trlin. 

On je za sada zvanično jedini oštečeni u cijelom postupku i naloženo je da se upiše kao vlasnik jedne osmine parcele. Njegovog potpisa nije bilo na spornim kupoprodajnim ugovorima gdje ostatak rodbine tvrdi da su im krivotvoreni potpisi, što je i dokazano vještačenjem.

 U novome zahtjevu Vrhovnom sudu tužitelji iz obitelji Trlin traže poništavanje kupoprodajnog, a zatim i ugovora o darovanju koji je bivši sudija i advokat Hamo Masleša potpisao s Islamskom zajednicom. Uz to, inzistira se na brisanju imena u katastarskom operatu Općine Konjic i zemljišnim knjigama Općinskog suda u Konjicu na nekretnini u Galjevu.

 Nalaže se tuženima – Islamska zajednica u BiH, Medžlis Islamske zajednice Konjic… da uspostave prijašnje stanje na nekretnini označenoj kao KČ 1065/2 na način da uklone izgrađeni objekt i navedenu parcelu predaju tužiteljima u posjed i vlasništvo, sve u roku od 30 dana i pod prijetnjom izvršenja – stoji u tužbi Vrhovnom sudu.

Općinski sud u Konjicu je prvo odbio zahtjev ostalih nasljednika, njih sedam u porodici Trlin, za povrat zemljišta, poništavanje upisa na parcele te rušenje objekta džamije. Uslijedila je još jedna takva odluka Kantonalnog suda u HNK.

Donje Selo kod Konjica, u kojemu su prije rata uglavnom živili  Hrvati i Srbi prema mišljenju hrvatskih medija  nakon rata se nizom poteza sistematski etnički čisti. Ni jedan prijeratni stanovnik Srbin nije se vratio te su rasprodali imovinu, no ne i dobar dio tamošnjih Hrvata. Tvrdi se kako nisu rijetkost provokacije uz poruke malobrojnim Hrvatima da se što prije sele.