U bivšoj Jugoslaviji trebale su biti izgrađene četiri nuklearne elektrane, a sarajevski “Energoinvest” proizvodio je opremu za reaktore.
Ovo je u intervjuu za “Glas Srpske” ispričao ekspert za energetiku Miodrag Mesarović, koji je svojevremeno bio dio tima koji je birao lokaciju i koncepciju za izgradnju nuklearne elektrane “Krško” u Sloveniji.
Kako je rekao, jugoslavenska vlast je sa školovanjem kadrova počela već 1955, a već šezdesetih godina prošlog vijeka počeli su tragati za eventualnim lokacijama gdje bi one mogle biti građene. Beograd je u to vrijeme bio centar za školovanje iz svih republika. Obezbeđen je i veliki novac za istraživanje lokacija.
– Bio je otvoren i rudnik Kalna na Staroj planini iz kojeg je uran vađen i dovožen u Institut za nuklearne nauke “Vinča”. Tadašnji nuklearni program podrazumijevao je gradnju čak četiri nuklearne elektrane. Vlasti su znale da rezerve uglja nisu vječne. Razmišljalo se unaprijed i planski radilo. Prvo je napravljena NE “Krško” u Sloveniji, koja je puštena u rad 1983. godine. Naredna je trebalo da bude “Prevlaka”, uz Savu, nizvodno od Zagreba, a još dvije bile su planirane na obalama Dunava – kazao je Mesarović.
Titov plan je bio da one budu izgrađene najkasnije do 2000. godine. Za ovu drugu je čak bio raspisan tender i razmatralo se o izboru tehnologije.
– U čitav taj posao bila je uključena i domaća privreda. “Energoinvest” iz Sarajeva proizvodio je opremu za reaktore, a dio su čak izvozili i isporučivali u Rusiju. Tu je bio i “Rade Končar”, koji pravio generatore, ali i preduzeće “Jugoturbina” koje je izgrađivalo turbine – prisjeća se ovaj stručnjak.
Kada se podvuče crta, jedino je kupljen reaktor za nuklearnu elektranu “Krško”. Ali, onda je došlo do katastrofe u “Černobilu”, nakon čega je donesen zakon o zabrani gradnje takvih energetskih objekata.
Inače, kada su jugoslovenske vlasti odlučile da uđu u projekat gradnje nuklearnih elektrana one su prvo poslale ljude na školovanje i usavršavanje širom svijeta, dajući im stipendije. Jedan broj njih je tada stručno obrazovan i na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, na kojem je postojao nuklearni odsjek.
To školovanje i obrazovanje počelo je još 1955. godine. Znači bilo je potrebno 28 godina da budu stvoreni svi uslovi da prva nuklearka “Krško” bude izgrađena i puštena u rad.
Komentirao je i navode da je gradnja nuklearne elektrane preskupa.
– Te iste bih upitao šta je to preskupo? Ako vi uložite neki novac u nešto što bi trajalo recimo 80 godina, a pri tome vam to donosi energetsku stabilnost, da li je to onda skupo?! Da li je skupo nešto što će se otplatiti za recimo 20 godina, a narednih 60 će predstavljati čist profit. Smatram da je ulaganje u nuklearnu energiju najisplativije.
