Otmica, prijetnje i silovanje četrnaestogodišnje djevojčice. Ratni zločin u blizini Cazina počinjen u zimu 1993. godine, a dvadesetak godina kasnije novčano kažnjen.Najmanje 14 osoba zamijenilo je, u zadnjoj deceniji u Bosni i Hercegovini, kaznu zatvora zbog ratnog zločina za novčanu, podaci su do kojih je Radio Slobodna Evropa (RSE) došao u sudovima i Organizaciji za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE). Među njima su i oni osuđeni za silovanje u ratu.

"Zaista je sramno da se trguje s takvim zločinima, pogotovo nad ženama koje su pretrpjele silovanje", kaže za Radio Slobodna Evropa Midheta Kaloper, predsjednica Udruženja žrtava rata Foča 92-95.

Upravo zbog ratnih zločina u Foči, Haški tribunal je prvi put u historiji međunarodnog humanitarnog prava seksualno ropstvo u ratu kvalifikovao kao zločin protiv čovječnosti.

Za silovanje maloljetnice u Cazinu, Amir Ćoralić, bivši vojnik takozvane Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, platio je kaznu od 36.500 maraka.

Zajedno s dvojicom naoružanih suboraca, on je sredinom decembra 1993. godine, dva sata iz ponoći, odveo dvije djevojčice iz njihovih porodičnih kuća.

Kasnije je u automobilu silovao jednu od njih, a za to je pred Kantonalnim sudom u Bihaću 2015. godine osuđen na godinu zatvora.

Iako zakon predviđa minimalno pet godina zatvora za ratni zločin protiv civila, sporazum o priznanju krivice Ćoraliću je omogućio blažu kaznu, jer je sud priznanje prihvatio kao olakšavajuću okolnost. On je potom iskoristio zakonsku pogodnost i zatvorsku kaznu "otkupio".

Njegov tadašnji branilac Omer Abdagić smatra da je obzirom na "visinu kazne", svrha kažnjavanja postignuta.

"Obzirom na način počinjenja krivičnog djela i posljedice koje su proistekle iz svega toga, smatram da je u to vrijeme kazna adekvatna počinjenom djelu", komentariše Abdagić. On dalje za RSE kaže da je sud u potpunosti prihvatio prijedlog odbrane za izricanjem novčane kazne.

"A istovremeno da se žrtva u postupku obešteti u cjelosti. Što je i učinjeno", navodi cazinski advokat.

Kako se umjesto zatvorskih izriču novčane kazne?

Na suđenjima za genocid i ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, sudovi u Bosni i Hercegovini uglavnom primjenjuju Krivični zakon iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) iz 1976. godine.

Praksa je to otkako je Evropski sud za ljudska prava, odlučujući u predmetu "Maktouf i Damjanović", 2013. godine zabranio retroaktivnu primjenu Krivičnog zakona BiH iz 2003.

Krivični zakon iz bivše Jugoslavije predviđa blaže kazne za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, u odnosu na postojeće krivične zakone u BiH.

Za ratni zločin predviđa kaznu od minimalno pet godina zatvora, ali, ukoliko sud uvaži "olakšavajuće" okolnosti, omogućava izricanje i blažih kazni. Tako su sudovi u BiH proteklih godina kao "olakšavajuće" okolnosti uzimali u obzir priznanje krivnje, porodični status i raniju neosuđivanost.

Obeshrabrenje za žrtve

Kakav je odnos pravosuđa prema žrtvama i kakvu poruku ova praksa šalje pita se Midheta Kaloper iz fočanskog udruženja žrtava rata. Ona, dodaje, nije ni imala informacije da zakon u BiH omogućava osuđenim ratnim zločincima da otkupe zatvorsku kaznu.

Kaloper ističe da takva situacija može dodatno demotivirati žrtve da svjedoče u sudskim procesima protiv optuženih za ratne zločine.

"To nameće pitanje da li se uopće isplati svjedočiti, ako oni mogu da otkupe takav zločin. Mi željno iščekujemo bilo kakvu presudu, pa taman ona bila i godinu zatvora, ali da se zločin osudi", navodi Kaloper.

U Foči, mjestu na jugoistoku BiH, dogodila su se neka od najvećih ratnih stradanja u ratu u BiH, u kojima je ubijeno 3.000 Bošnjaka, među kojima 586 žena, podaci su Udruženja žrtava rata Foča 92-95.

A šta ako se ni novčana kazna ne plati?

Jednogodišnja kazna za ratne zločine protiv civila u Gacku, izrečena je i Goranu Govedarici, pred Okružnim sudom u Trebinju krajem decembra 2022. zbog fizičkog zlostavljanja zatočenika u hotelu "Samački" Termoelektrane Gacko.

Zbog nedostatka dokaza, Govedarica je oslobođen u dijelu optužnice koji ga je teretio za ubistvo jednog od zatvorenika.

Iako je pet godina minimalna kazna zatvora za ratni zločin, prema Krivičnom zakonu SFRJ, Sud je uzeo u obzir "olakotne okolnosti" i Govedarici ublažio kaznu na jednogodišnji boravak u zatvoru.

Sredinom augusta 2023., Okružni sud je odobrio Govedaricin zahtjev i dio zatvorske zamijenio za novčanu kaznu, u iznosu od 18.250 maraka, što odgovora kazni od šest mjeseci u zatvoru.

Kaznu je trebao platiti u roku od šest mjeseci, što do danas nije učinio.

"Osuđeni još nije u cjelosti izmirio zatvorsku kaznu, pa je u proceduri postupak da se preostali dio novčane kazne zamijeni kaznom zatvora", naveli su iz Okružnog suda u Trebinju za Radio Slobodna Evropa.

U zatvor zbog ratnog zločina protiv civila, nije morao ni bivši pripadnik HVO-a Mirko Ćulap, koji je osuđen u oktobru 2022. u Odžaku i otplatio je kaznu za 36.500 maraka.

Ćulap je tokom rata bio stražar u Osnovnoj školi u tom gradu na sjeveru BiH, u kojoj su bili zatočeni pripadnici srpske nacionalnosti.

U periodu između 8. maja i 9. jula 1992. godine je, prema presudi, pretukao zatočenog civila, zajedno sa još tri pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

"Tražio je da raširi ruke i noge, da se nasloni na zid u školskom hodniku, a da ruke podigne iznad glave. Zajedno su ga tukli nogama obuvenim u vojničke čizme u predjelu bubrega", navodi se u presudi.

Kantonalni sud u Odžaku pravosnažno je Ćulapa osudio na jednu godinu zatvora, navodeći kao "olakšavajuće" okolnosti činjenicu da nije ranije osuđivan, da je porodični čovjek sa dvoje djece, te da njegova "žrtva nema trajnih posljedica".

Jedan od zatvorenih u školi u kojoj je Ćulap bio stražar je i Milan Miletić.

Ovaj bivši logoraš koji je u školi bio zatočen tri i po mjeseca za RSE kaže da je otkupljivanje kazni za osuđene ratne zločince još jedno poniženje za žrtve.

"Neko ko je osuđen za ratni zločin može da otkupi svoju slobodu, a šta je sa nama? Ne možemo dobiti pravdu, a za odštetu nas upućuju na parnice koje se nikome ne isplate. Poniženi smo gdje god krenemo", ističe Miletić.

Miletić je svjedočio u nekoliko sudskih procesa protiv optuženih za ratne zločine na području Odžaka a, kako kaže, među žrtvama je sve manje motivacije i želje da se pojavljuju na sudu.

"Da se ti sudovi stave u položaj žrtve, koja je doživjela torturu, razmišljanje bi im bilo drugačije o toj godini koju dosude za ratni zločin. Trebali bi vidjeti kako je kad za 62 dana ne pojedu jedan hljeb i ne popiju litru vode, a pet puta dnevno dobiju batine", ističe Miletić.

Ko ima para, može da ne ide u zatvor

Zamjena kazne zatvora za novčanu skandalozna je prema mišljenju Ive Vukušić, historičarke sa Univerziteta u Utrehtu u Holandiji i stručnjakinje za sudske procese za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji.

"Ta praksa obezvređuje patnju žrtava, potencijalno ih dodatno traumatizirajući. Svrha kazne je kažnjavanje - ako osoba može kaznu za tako ozbiljno djelo iskupiti novcem - to je zaista šokantno", kaže Vukušić i dodaje da nije riječ o "pogrešnom parkiranju, već o fizičkom ozljeđivanju" druge osobe.

"Kakva se poruka šalje preživjelima, osim da njihova patnja nije osobito ozbiljna? Kakva se poruka šalje potencijalnim budućim počiniteljima? Da se takva djela mogu činiti ili neće biti kažnjeni ili da će kazna biti blaga i kratka", pita Vukušić.

No, pravni sistem Bosne i Hercegovine omogućava osuđenicima za ratne zločine da svoje kazne zamijene za novčane. Tu opciju je iskoristilo 11 osuđenika u periodu od 2012. do 2022. godine, podaci su Misije OSCE-a u BiH.

Još tri zatvorske kazne su "otkupljene" na sudovima od tada do danas, navedeno je iz sudova koji su odgovorili na upit RSE. Kazne su otkupljene na sudovima u Odžaku i Trebinju, kao i na Sudu BiH, rečeno je za RSE na upit koji je poslan na adrese desetine sudova uključujući kantonalne, okružne i Sud BiH.

Iz OSCE godinama traže od vlasti u BiH da izmijene krivične zakone i onemoguće osuđenima za ratne zločine da otkupe kazne.

"Omogućavanje onima koji su osuđeni i kojima je izrečena presuda za ozbiljna krivična djela, u koja spada i seksualno nasilje u oružanom sukobu, da otkupe svoju slobodu, ozbiljno podriva povjerenje javnosti u sistem krivičnog pravosuđa", naveli su iz OSCE-a za RSE.

Kako navode, to, također, stvara i sistem prema kome oni koji imaju novac mogu izbjeći zatvorsku kaznu, a oni koji nemaju moraju je odslužiti.

Za ukidanje takve prakse godinama se zalaže i organizacija Trial International u BiH, u kojoj smatraju da otkup kazne za ratne zločine "nije ni moralan ni društveno prihvatljiv".

Samra Čardaković, pravna savjetnica u toj organizaciji, kaže za RSE da do blagih kazni u predmetima ratnih zločina dolazi zbog toga što sudovi nedovoljno cijene otežavajuće okolnosti, nesrazmjerno koriste olakšavajuće, te nekritički postupaju pri prihvatanju sporazuma o priznanju krivnje.

"Ta pogubna praksa šalje žrtvama i društvu u cijelini pogrešne poruke o svrsi kažnjavanja", navodi Čardaković.

Da praksu, koja je sramotna, treba promijeniti slaže se i Iva Vukušić, koja kaže da lokalni sudovi nanose veliku štetu ovom praksom.

"Za ozbiljna djela, kao što su nanošenje fizičke boli i patnje, novčane kazne trebale bi biti nemoguće."

Dodaje da novčane kazne umjesto kratkih zatvorskih kazni imaju smisla za nenasilna, manja djela gdje je besmisleno nekoga slati u zatvor.

Prema američkom pravnom sistemu jednogodišnje kazne zatvora obično se dodjeljuju za manje napade, posjedovanje supstanci, pojedina kršenja poreskih zakona, navodi se u američkom ministarstvu pravde.

"No, batinanje, silovanje ili mučenje - zbog tih stvari treba se ići u zatvor," kaže Vukušić i dodaje da ratni zločini moraju biti isključeni iz djela za koje je moguće izreći novčanu kaznu.

Iz Rezidualnog mehanizma za krivične sudove, koji je preuzeo nezavršene slučajeve nakon zatvaranja Haškog suda, za RSE su rekli da nemaju komentar na praksu sudova da mijenjaju zatvorske kazne za novčane.

Od svog osnivanja 1993., pa sve do zatvaranja 2017. godine, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju donio je neke od historijskih presuda u slučajevima ratnih zločina, uključujući i seksualno nasilje. Najmanje 32 osobe osuđene su za, između ostalog, i zločine seksualnog nasilja u ratu, a njihove kazne su iznosile od pet do 35 godina za zločine koje su uključivali i genocid.

Nakon što su 2005. godine lokalni sudovi počeli preuzimati slučajeve ratnih zločina na Sudu BiH doneseno je 78 osuđujućih presuda za slučajeve koji su imali i elemente seksualne torture. Na kantonalnim i okružnim sudovima u istom periodu dosuđeno je manje od 20 presuda za silovanje, podaci su do kojih je RSE došao u kantonalnim i okružnim sudovima u BiH.

Koliko košta sloboda?

U predmetima u kojima je pravosnažno izrečena jednogodišnja kazna zatvora, osuđenici stječu pravo da kaznu zamijene novčanom. To im omogućavaju krivični zakoni BiH, dvaju entiteta i Brčko Distrikta, a za to je dovoljno da osuđenici podnesu zahtjev koji sudovi automatski prihvaćaju.

Dan zatvora "košta" 100 konvertibilnih maraka, prema kaznenim zakonima BiH, Federacije BiH i Brčko distrikta, kao zasebne administrativne jedinice, dok ga je u Rs moguće otplatiti za 50 konvertibilnih maraka (oko 25 eura).