Novi "zadnji rok" da Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt nametne Izborni zakon je sutra. Nije to iz njegove glave, on samo kao domaću zadaću prepisuje več napisano. To ne znači da je Schmidt loš đak, niti da je ponavljanje majka znanja. Schmidt je kako je to rekao hrvatski politički analitičar samo službenik sa stažom od 40 godina. On nije izabran da komanduje, već da sluša. Njegovo nije da misli, već da ispunjava.
Kao službenik Schmidt poštuje hijerarhiju. On jeste Nijemac, ali nije tu da ispunjava želje svojih diplomata. U međunarodnim odnosima sluša se “sila jačega” a Njemačka još nije dovoljno porasla. Još gore je sa EU koja nikako da počne djelovati ozbiljnije od folklorne skupine koja je sve češće u raskoraku.
BiH nije ispunila svoju zadaću postavljenu kroz 14 prioriteta za ulazak u EU. Na ispitu je pao i onaj ko je postavljao zadaću, nije bio, ili nije htio biti autoritet. Kod Schmidta je drugačije. Kad završi zadaću on će na “zasluženi” odmor, a mir u razredu bi trebao čuvati EUFOR. Problem je što niko ne zna jesu li Schmidtovi mentori bili ekspeditivni kao lider SDA i prebrojali s čime raspolažu u BIH. Srbi znaju da ih je dovoljno, a Hrvati da su protesti u Sarajevu grozni I da su pokazali zašto je trebao Pelješki most.
Srebrenica nas opominje da snage međunarodne zajednice na terenu nisu hrabre kada zagusti. Od zaštitnika mira u tren se pretvore u vojne posmatrače. Hrabrost ne krasi ni Schmidta. Pokazao je to lider SNSD -a Milorad Dodik, nekažnjeno ga je vrijeđao i poredio sa Hitlerom. Više se bunio jer ga s druge strane upoređuju s ratnim zločincima Karadžićem i Mladićem. Svi nabrojani su imali svoje domaće zadaće u BiH i zato je opravdan strah kako će svoju završiti Schmidt.
Pragmatični njemački političar je pod velikim pritiskom. To je jedino potpuno sigurno. Problem je što pod pritiskom ljudi ne donose racionalne odluke. Uz to Schmidta su stigle i godine, njegova politička karijera je u sutonu pa su time iskušenja veća.
Prema do sada prezemtiranom u medijima Schmidtova zadaća nije bila da samo ugodi Hrvatima. O rješenjima koja bi trebala ukloniti blokade i smanjiti ovlasti Doma naroda mnogo se manje govori nego o procentu potrebnom da bi jedan narod imao delegate u Domu naroda iz nekog od kantona.
Međutim, ne treba zaboraviti da je još davno izrečeno kako će Bošnjaci dobiti zakon o negiranju genocida, Hrvati Izborni zakon, a Srbi raspolaganje državnom imovinom koja se već uveliko knjiži u vlasnisštvo RS -a. Šta će biti sa državom i od čega će građani živjeti sada je još manje u planu nego godinama unazad.
