Veliki protivnik bosanstva akademik BANU Ferid Muhić koji sa sigurne udaljenosti u Makedoniji dijeli lekcije u vezi budućnosti BiH otvorio je konačno karte tvrdnjom da bi tri države na prostoru BiH mogle funkcionirati. To nas vraća u ratne godine i ulogu Alije Izetbegovića koji prvenstveno razmišljajući o Bošnjacima pristao na podjelu BiH.

Piše: ERNAD METAJ

Član delegacije BiH koja je učestvovala u pregovorima iz kojih se rodio Dejtonski sporazum Miro Lazović sjetio se detalja kada je Izetbegović pristao na RS.

- Ja sam tada bio najmlađi i u finišu razgovora ja sam tražio od Alije, kada se pravila konačna crta, da što vise bošnjačkih i hrvatskih sela ostane u RS, a srpskih sela ostane u Federaciji, sa primjedbom da ćemo na taj način reintegrirati državu. Alija mi je odgovorio: ‘Miro ja znam šta ti misliš i to je dobro, ali ja sam star čovjek i za svog života hoću da učinim svom narodu za ono što mislim da je najbolje, a poslije nas, vi mlađi ispravljate krive Drine, prisjetio se Lazović.

Iako se na prvu ne dovodi u vezu, ali nedavna izjava američkog diplomate zaduženog za Balkan Gabriela Escobara kojom je izludio predsjednika RS-a Milorada Dodika jer je pomenuo Bosance i potrebu da konačno odlučuju o budućnosti svoje zemlje, upućuje na odgovornost dijela bošnjačke politike za stanje u kojem se BiH nalazi.

Da je sve povezano otkrio nam je akademik Muhić jedan od najglasnijih poklonika velikobošnjačke politike koja prijeti da vlastiti narod zatvori u geto. Oštar kritičar ideje bosanstva kao spasonosne za opstanak BiH Muhić je ovih dana ispunio dušu neprijatelja BiH i zagovornika velikosrpske i velikohrvatske politike tezom da je podjela BiH realnost od koje ne treba bježati.

- BiH je u situaciji takvoj da je susjedi žele prisvojiti sebi. Herceg-Bosna bi pripala Hrvatskoj, RS i 49 posto teritorije bi pripalo Srbiji. Pitanje “fildžan države” koja bi pripala Bošnjacima treba ispitati. Crna Gora ima 600.000 stanovnika, ovaj dio bi imao možda dva miliona. Tehnički nije isključeno da sve tri novostvorene države funkcionišu samostalno, moguće je“, kazao je Muhić.

Protivnici bosanstva u redovima Bošnjaka su najbolji saveznici srpske radikalne politike u BiH koja se kao "đavo krsta" boji bilo kakvog pokušaja da se stvori integrirajući okvir koji bi povezao bosanske narode.

Dodikov najveći strah je bosanstvo, što pokazuje otvorena ljutnja kada ga u Srbiji nazovu Bosancem. Dodik je duboko svjestan da Bosanstvo bez kalkulacija da se negira etničko opredjeljenje Srba, Bošnjaka i Hrvata predstavlja najveću opasnost za rušitelje koncepta jedinstvene BiH.

Na pitanje Srne da prokomentariše izjavu izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabriela Escobara da “mnogi Bosanci vole da kažu da su veoma proamerički orijentisani, te da i on može otvoreno i glasno reći da su SAD probosanske”, entitetski predsjednik je odgovorio da “Amerika može biti probosanska koliko hoće, kako to otvoreno i ponosno tvrdi Escobar, i nastaviti da podržava isključivo Bošnjake, kao što su i radili sve ovo vrijeme, ali ta priča na ovom prostoru nikada neće imati perspektivu, već samo doprinosi raspadu BiH”.

- U BiH ne žive samo Bošnjaci, niti Bosanci, kako to kaže Escobar, dodao je Dodik, već tri konstitutivna naroda – Srbi, Hrvati i Bošnjaci…- istakao je Dodik.

Pri tome politika u RS-u konstantno ignoriše činjenicu da su SAD zaustavile Armiju BiH kod Banja Luke na što je Izetbegović pristao i širom otvorio vrata podjeli BiH. Iako se s tim nije slagao Lazović kaže da je razumio poziciju Izetbegovića.

- On je bio državnik, vođa muslimana i Bošnjaka i on je bio razapet. Žao mi je što nije usvojio moju sugestiju, da se u Dejtonski mirovni sporazum ubaci zabrana prodaje nekretnina i kuća 15 godina poslije Dejtona. Za 15 godina splasnule bi neke stvari i odnosi bi se bolje sačuvali”, kazao je Lazović.

Izjednačavanje državne politike sa bošnjačkom koja se 1993. odrekla multietičnosti i obračunala sa najuglednijim generalima i zapovjednicima Armije BiH  iz redova Srba i Hrvata kao što su Stjepan Šiber i Jovan Divijak koji su bez rezerve bili na strani jedinstvene multikulturalne BiH bio je i ostao vjetar u leđa secesionističkim politikama. Radikalni bošnjački krugovi već tada su bili spremni za podjelu Bih kako bi dobili dio teritorija na kojem će Bošnjaci imati potpunu kontrolu, zbog čega je i nastala izreka "potpisuj Alija neka je ko avlija".

Iako je akademik BANU Muhić, po mom uvjerenju duboko svjestan šta bi za Bošnjake značila podjela BiH, on ipak javno izgovori da bi tri odvojene države mogle funkcionisati. Getoizacija Bošnjaka u srcu Evrope njemu ne bi štetila jer bi nastavio ugodan život van tih granica i mogao bi i dalje lijepo zarađivati analizirajući bošnjačku politiku i odnos međunarodne zajednice prema njoj.

Jednako kao i Dodiku njemu smeta bosanstvo ukoliko nije izjednačeno sa bošnjaštvom, a to daje snagu onima koji tvrde da je "probosanska" politika unitaristička i održava atmosferu stalnih tenzija i konflikta.

Bosanci kao državotvorni identitet koji ne negira Srbe, Hrvate, Bošnjake i ostale, bez obzira kako se izjašnjavali, ostat će jedini razuman odgovor na etnopolitike koje i nakon rata razaraju BiH ne dozvoljavajući ljudima da budu sretni u svojoj zemlji.