Radiotelevizija Srbije (RTS, popularna Bastilja) bila je meta prosvjeda 1. rujna 2024. Loše organizirani prosvjednici i nekoliko policajaca uspjeli su napraviti tek pješačku zonu u dijelu Takovske ulice, a procvjetao je promet kioska pred ulazom u RTS 

Piše: Zdenko Samaržija (Ljudski.ba)

Aleksandar Vučić je odavno pokazao da je neadekvatan za javnu službu i tuce godina svakim postupkom čini štetu građanima Srbije. Njegove su riječi, (ne)djela i propusti uzrokovali klonuće srpskoga društva.

Za razliku od umnih lidera koji se okružuju boljima, Vučićv predvodi  bezkičmenjake spremne na sve kako bi opsatali. Bezveznjake je, načelno, naslijedio od Miloševića koji su plutali u interregnumu satrapa. Sada priželjkuju da potraje imaginacija koju je sagradio Vučić žrtvujući ponekog suradnika kako bi zastrašio nelojalne: prema neistomišljenicima je principijelno surov i namjera nedjeljnog prosvjeda ispred zgrade Radiotelevizije Srbije bila je ukazati na postupke prema eksponiranim sudionicima prethodnog protesta. Kao da su odnos prema intelektualcima izmislili Milošević i Vučić. Nisu, ali su Vučićevi suradnici smislili pojam „ekoteroristi” pa je profesore Sveučilišta u Beogradu pogodio virus suspenzije i ostali su tri mjeseca bez plaće. 

Mehanizmi

Mehanizme autokretske vladavine u Srbiji u ismijavali su posljednjih 220 godina mnoge literte, umjetnici i znanstvenici. Samo se prisjetimo dosjetki Branislava Nušića i Dušana Kovačevića, kantautora Đorđa Balaševića i Ramba Amadeusa, analiza glumica Mirjane Karanović i Jelisavete Sablić, povjesničara Milana Protića, sociologa Jove Bakića, novinara Milojka Pantića i Petra Lukovića. Radoslav Konstantinović sažeo je uzroke neuspješnosti srbijanskih društva u jednu riječ: palanka. 

Apokaliptične pojave u crnim desetljećima najezda raznih skakavaca su prejednostavne za mehanizme koje koristi Vučićeva administracija – nadmašili sva zla. Izabrati Vučića, a dobro su znali njegove karakterne osobine, znači gurnuti Srbiju (i Srbe) na dno civilizacije bez šansi za demografski i gospodarski oporavak.

Dobro, možda ga nisu izabrali, ali su pomogli da izborne poraze preokrene u pobjede i možda nije sva zla uzrokovao Vučić, ali nije iskoristio alate da amortizira neželjene pojave. Mehanizam koji je razradio Vučić sa suradnicima svodi se na krilaticu „svakom prema potrebama i zaslugama” s tim što u jednadžbu nisu uvrstili rizik od nedemokratske smjene koji postaje sasvim nakon opoetovanja ismijavanja demokratskih načela. Zaslužili su rešetke.

Tvornička greška

Čuli smo u Takovskoj ulici „da će (prosvijeda) biti još i da je počela rovovska borba”. No, tako postavljeni procesi ne škode Vučiću već su aperitiv za još ž/češće ludovanje pred TV kamerama i sumantute postupke prema vlastitom stanovništvu: umjesto da omogući sigurnost i ostvarenje potencijala svakog državljana Srbije, Vučić provodi uravnilovku nasilja i ekskluzivnu  pacifikaciju sveučilišnog kadra i drugih intelektualaca.

A prosvjednici cvile o svojoj muci. I zamuckuju. Preskaču poput LP ploče s tvorničkom greškom. Ispred zgrade RTS-a nismo čuli ni jednu suvislu političku poruku. Dapače, ni jednu suvislu političku rečenicu. Govornici se natječu u gafovima pa navode da su pred RTS-om „ljevica, desnica, apolitični, bake i djedovi, NORMALNI GRAĐANI...”, svejedno na koga se normalnost odnosila.

Sjajan pojam kruži internetom i potječe iz anarhističkih krugova: „eko-četnici” za desničare koji su trenutno protiv zagađivanja okoliša na zapadu Srbije dok ni riječ ne kazuju za patuljaste hidrocentrale na Staroj planini i ekocid u nekoliko rijeka na istoku Srbije.

Bit će da su eko-četnici zapravo Vučićevci koji su ispali iz igre i stvar je lošeg kućnog odgoja stavljati ih u istu rečenicu s ljevicom, osim one salonske. Samoprozvane. 

Na parkiralištu, stepeništu i otvorenim hodnicima RTS-a koji gledaju na Takovsku ulicu okupilo se možda tisuću prosvjednika na još jednom trošenju energije prosvjednika tjera nas da pomislimo kako Srbi ne znaju srušiti lošeg vladara. Ili boljeg nisu zaslužili, što je legitiman zaključak.

(Zdenko Samaržija, ugledni je profesor filozofije i povijesti te autor više udžbenika za učenike osnovnih i srednjih škola)