Posmatrajući statistiku, jedno je sigurno - građani Federacije žive dobro.

Stotine miliona maraka potrošene su samo tokom crnog petka. A, da je ekonomska kriza iza nas, pokazuju i drugi podaci. Raste broj uvezenih novih i polovnih vozila, depozitna štednja u bankama, iznos uplaćen kladionicama. S druge strane, pomoć Evropske unije u Federaciji zatražilo je 180 hiljada osoba. Šta je onda realna slika bh. društva?

Realnu sliku stanja bosanskohercegovačkog društva, teško je dati. Po svemu sudeći, ono se dijeli na dvije skupine - one koji imaju i one koji nemaju.

Jer, kako drugačije objasniti činjenicu da smo za "crni petak" potrošili oko 350 miliona maraka. S druge strane, imamo 180 hiljada sugrađana koji su aplicirali za pomoć Evropske unije. Apeli za pomoć naša su svakodnevica jer se broj građana u stanju socijalne potrebe stalno povećava.

„Jednostavno, mi više pričamo da nam je loše nego što stvarno jeste. I to pričaju oni koji uglavnom nisu tako ugroženi, a oni koji su ugroženi oni faktički i ne pričaju nego trpe svoj teški život“, pojasnio je dr. Željko Šain, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.

Dok s jedne strane narodne kuhinje u BiH hrane više od 19 hiljada korisnika, za neke, čini se, nema krize. Samo tokom “crnog petka”, građani Federacije potrošili su oko 350 miliona maraka. Imajući u vidu da se u bankama čuva više od 10 milijardi depozita, to, možda i nije mnogo. Pitamo - kakav je stvarno život u našoj državi?

Reći ću da se nikada nije bolje živjelo, a manje radilo. Kako god to neko shvatio.

Jako kvalitetno samo smo puno nesretni. Treba malo razmisliti u čemu je stvar.

Pola raje dobro živi, a pola slabo.

Dobro se živi. Koliko se radi, dobro se živi. Moglo bi i bolje, da je bolja organizacija, da je bolja vlast.

Prema podacima Porezne uprave FBiH, priređivači igara na sreću klađenjem su, u periodu 1. januara do 31. oktobra ove godine, ostvarili ukupni promet od milijardu i 409 miliona maraka. Pa, kako onda objasniti taj narativ da se živi loše, a da se obaraju mnogi rekordi?

“Imamo velike dotoke novca koji su van platnog prometa. Čak imamo legalne dotoke novca, doznaka iz inostranstva. Dotok novca, bio on kroz kanale platnog prometa, odnosno kroz račune ili iz ruke u ruku koje donose rodbina, roditelji, djeca daje taj amortizer da se može daleko više kupovati“, dodaje Šain.

U kojoj mjeri novac koji bh. dijaspora šalje srodnicima utječe na kupovnu moć, teško je procijeniti. Sigurno je da bi bez njega mnogi građani živjeli teže. Primjera radi, samo prošle godine, doznake iz inostranstva iznosile su gotovo pet milijardi maraka