Femicidi, nasilje u porodici, cyber uhođenje: Istanbulska konvencija ima za cilj spriječiti i eliminirati nasilje nad ženama. Dok su je neke članice Evropske unije i druge evropske države ratificirale, druge tek trebaju to učiniti, navodi se u zajedničkom tekstu novinskih agencija AFP, ANSA, BTA, dpa, EFE, FENA, HINA i STA.

U utorak, sedmicu dana uoči Međunarodnog dana žena, Evropski parlament ponovno je pozvao EU da što prije ratificira Konvenciju Vijeća Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

Jedna od tri žene u Evropskoj uniji doživjele su fizičko ili seksualno nasilje, što je zahtijevalo brzu ratifikaciju Konvencije 27 zemalja članica, istaknulo je nekoliko zastupnika u Evropskom parlamentu.

Nekoliko zemalja koje su već ratificirale dokument također su redefinirale svoje zakone kako bi zaštitile žene. Drugima još nedostaje nacionalni akcioni plan za provedbu Konvencije.

Istanbulsku konvenciju izradilo je Vijeće Evrope, organizacija izvan EU-a koja prati ljudska prava, 2011. godine. Stupila je na snagu 1. augusta 2014. godine, a EU ju je potpisala 13. juna 2017. godine.

Za ratifikaciju Konvencije bilo je potrebno 10 ratifikacija od strane 10 država. Od tih 10 država, osam su bile članice Vijeća Evrope. Potpisivanjem su se zemlje obavezale spriječiti, procesuirati i eliminirati nasilje nad ženama.

Gotovo šest godina nakon potpisivanja Konvencije, EU je još uvijek nije ratificirala jer je šest članica Bugarska, Češka, Mađarska, Latvija, Litvanija i Slovačka odbilo to učiniti u Vijeću EU. Međutim, Evropski sud pravde (ECJ) presudio je 2021. godine da EU može nastaviti s ratifikacijom čak i bez osiguranja jednoglasnosti.

Poljska, koja je ratificirala Konvenciju 2015. godine, trenutno je pokušava opozvati, smatrajući je "štetnom" jer zahtijeva od škola da uče djecu o rodu.

Turska se povukla iz Konvencije 2021. godine, dok je Ukrajina, uprkos ratu, prošle godine uspjela ratificirati Istanbulsku konvenciju, prvi međunarodni ugovor koji postavlja pravno obavezujuće standarde za sprječavanje nasilja nad ženama.

Progresivni zakoni u Španiji i Sloveniji

Slovenija i Španija ratificirale su Istanbulsku konvenciju (Španija 2014., a Slovenija 2015. godine) i redefinirale zločine silovanja i seksualnog nasilja kako bi usvojile koncept "da znači da". To znači da ako osoba jasno ne izrazi pristanak na spolni odnos, onda se to mora smatrati kao da je kazala "ne".

Prema izvještaju Evropskog ženskog lobija 2020. godine, Španija je od ratifikacije napredovala u području prevencije i procesuiranja zločina protiv žena. Država je povećala finansijsku podršku ženama žrtvama i napravila sigurne kuće (skloništa za žene žrtve nasilja).

U skladu sa smjernicama Istanbulske konvencije, Španija je postala prva zemlja u Evropskoj uniji sa zvaničnom statistikom o femicidu 2022. godine, ali je i dalje iskorjenjivanje nasilja nad ženama izazov za Španiju gdje je 49 žena ubijeno u rodno zasnovanom nasilju prošle godine.

Slovenija nije imala većih problema s poštivanjem Konvencije, a kada je poljska vlada sredinom 2020. godine počela razmatrati mogućnost povlačenja iz Konvencije, tada je jasno istaknula da za to ne vidi potrebu.

Prema izvještaju iz 2021. godine Grevio grupe stručnjaka Vijeća Evrope, koja je odgovorna za praćenje provedbe Konvencije, Slovenija je napredovala u uspostavi pravnog, institucionalnog i političkog okvira.

Ipak, više pažnje treba posvetiti ženama iz ranjivih grupa i poboljšanju prikupljanja podataka, a krivičnopravni sistem treba snažnije djelovati protiv svih oblika nasilja nad ženama.

Nasilje nad ženama u porodici značajno je poraslo tokom pandemije Covida 19, a u 2020. godini bilo je deset slučajeva femicida. Prema posljednjim podacima, svaka peta žena u Sloveniji doživjela je neki od oblika nasilja.

Njemačkoj nedostaje nacionalni akcioni plan

Istanbulska konvencija stupila je na snagu u Njemačkoj 1. februara 2018. godine. Međutim, da bi se Konvencija mogla provoditi u skladu sa smjernicama, evidentan je nedostatak skloništa za žene.

U najnovijem izvještaju Grevia o Njemačkoj iz oktobra 2022. godine navodi se da dosad nije postojao nacionalni akcioni plan, iako ga Konvencija predviđa. Skloništa i savjetovališta za žene vrlo su neravnomjerno raspoređena i nedostaje ih u ruralnim područjima. U većim gradovima često su duge liste čekanja.

Stručnjaci su nadalje pozvali na mehanizam revizije kako bi se analizirala sva rodno uvjetovana ubistva žena i identificiralo gdje institucije trebaju reagirati drugačije.

Ipak pozdravljeni su neki pomaci u njemačkom krivičnom pravu. To je uključivalo, na primjer, eksplicitnu kriminalizaciju zlostavljanja temeljenog na tehnologiji kao što je cayber uhođenje ili neovlašteno fotografiranje intimnih dijelova tijela.

U Italiji postoji otpor prema rodnim temama

Italija je 2013. godine bila peta zemlja koja je ratificirala Istanbulsku konvenciju. Prema izvještaju Grevia iz 2020. godine, talijanski su zakoni u mnogim slučajevima "inovativni", ali se prečesto ne provode učinkovito i jednoobrazno u cijeloj zemlji.

Osim toga, izvještaj navodi razne zabrinutosti u vezi s ravnopravnošću spolova, prikupljanjem podataka na sudovima i slučajevima skrbništva nakon što su žene postale žrtve nasilja u porodici.

Nadalje, izvještaj navodi da zemlja mora "osigurati odgovarajuće finansijske i ljudske resurse" za provedbu postojećih zakona i politika. Politike bi se trebale koordinirati i nadzirati "između nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti".

Također, stručnjaci pozivaju na akciju uspostave osnovnih i specijaliziranih usluga za žene žrtve nasilja, koje bi trebale biti dostupne u cijeloj zemlji.

Izvještaj Grevio bilježi "otpor u pogledu ravnopravnosti spolova" u Italiji. To se primijeti i u školama i na univerzitetima kroz delegitimizaciju rodnih studija. Neki su gradovi "cenzurirali" događaje koji su se trebali održavati u javnim bibliotekama i koji su bili usmjereni na podizanje svijesti o rodnim pitanjima.

U Hrvatskoj kontraverze oko ratifikacije

Kao i u drugim zemljama srednje i istočne Evrope, Istanbulska konvencija izazvala je podjele u hrvatskom društvu. Hrvatska je potpisala sporazum 22. januara 2013. godine, a Sabor ga je ratificirao 13. aprila 2018. godine. No ratifikacija je uzdrmala vladajuću stranku desnog centra Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ).

Premijer Andrej Plenković pokušao je umiriti stranačke i izvanstranačke kritičare uvrštavanjem u zakon izjave da je konvencija saglasna s Ustavom Republike Hrvatske te da ne sadrži tzv. rodnu ideologiju.

Protivnici, uglavnom iz krugova bliskih Katoličkoj crkvi, isticali su da se Istanbulska konvencija zloupotrebljava kako bi se u hrvatsko zakonodavstvo, obrazovanje i medije uvela tzv. "rodna ideologija", odnosno odvajanje roda od biološkog roda.

Aktivisti za ženska prava smatraju da se Istanbulska konvencija u Hrvatskoj ne provodi na adekvatan način. Na okruglom stolu u Hrvatskom saboru održanom u novembru rekli su da je sistem neadekvatan jer suci ne znaju šta je rodno uvjetovano nasilje. Posebno su bili kritični prema sudskim postupcima koji izriču simbolične kazne za nasilje u porodici.

Drugi problem je što žene teško prijavljuju nasilnog partnera jer se boje da im se neće vjerovati. Odluče li se prijaviti, često to učine godinama nakon razvoda braka i tada su često suočene s nedoumicama je li do nasilja uopće došlo. Psihičko nasilje nad ženama također se često ne priznaje.

Delegacija Grevio-a za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici boravila je u evaluacijskoj posjeti Hrvatskoj u oktobru 2022. godine, a konačan izvještaj o Hrvatskoj planira objaviti ove godine.

Bugarska se zalaže za zakone protiv nasilja u porodici, ali bez ratifikacije Konvencije

Godine 2018. Ustavni sud Bugarske donio je odluku u kojoj se navodi da Istanbulska konvencija unapređuje pravne koncepte koji se odnose na pojam roda, a koji su nespojivi s temeljnim načelima bugarskog Ustava.

U skladu s tom odlukom, Bugarska nije podržala dva nacrta odluka Vijeća o ratifikaciji Istanbulske konvencije od strane Evropske unije, kojima Vijeće traži saglasnost Evropskog parlamenta, objasnilo je bugarsko Ministarstvo vanjskih poslova (MVP).

Bugarska vlada i civilno društvo aktivno su radili na sprječavanju oblika nasilja nad ženama i pružanju zaštite i podrške žrtvama, dodaje MVP.

Kako su saopćili izdano je ukupno 3.085 zaštitnih naloga prema Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici u deset mjeseci prošle godine. U tom periodu 2.656 žena, 349 muškaraca i 873 djece bili su žrtve nasilja u porodici, koje je počinilo 2.713 muškaraca i 283 žene.

U novembru je bugarsko Ministarstvo pravosuđa predstavilo nacrt zakona s izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, kojim se predviđa stvaranje nacionalnog informacijskog sistema i nacionalnog registra slučajeva nasilja u porodici.

Svaka četvrta žena žrtva je nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini

Bosna i Hercegovina je među prvim zemljama u Evropi ratificirala Istanbulsku konvenciju 2013. godine. Međutim, konvencija nije u potpunosti ugrađena u pravni okvir zemlje, iako su neki njeni dijelovi uključeni u entitetske zakone.

Agencija za ravnopravnost spolova BiH zadužena je za provedbu Konvencije i osiguranje jedinstvenog sistema prevencije i zaštite žrtava nasilja, bez diskriminacije na osnovu toga u kojem entitetu, kantonu ili općini žrtve žive.

BiH trpi posljedice ustavne podjele nadležnosti zemlje i u ovoj oblasti. To rezultira različitim praksama, što uzrokuje nejednakost u ostvarivanju prava na zaštitu, ali i u dostupnosti pomoći i podrške žrtvama.

Prema izvještaju Agencije za ravnopravnost spolova BiH, svaka četvrta žena u BiH je žrtva nasilja u porodici. Sve češće nasilno ponašanje završava femicidom, a da kao takvo nije zakonski priznato. Ukupno je jedna od dvije žene starije od 15 godina doživjela neki oblik fizičkog, psihičkog ili seksualnog nasilja.

Sadržaj teksta se temelji na izvještajima novinskih agencija koje su dio Evropske Redakcije (European Newsroom - ENR) zajedničkog projekta 18 evropskih novinskih agencija, među kojima je i Federalna novinska agencija (FENA) kao jedina agencija iz Bosne i Hercegovine.