„Volim ljude ovdje, pogotovo u Čitluku i Međugorju. Od samog početka sam bila dobrodošla, ali uvijek sam se osjećala kao strankinja, sve dok moje djevojčice nisu stigle, zahvaljujući njima sam napravila velike korake u integraciji.“, kaže Claudia Tibollo Kordić, rođena Talijanka, a sada s prebivalištem u Hercegovini,gdje kao asistentica predaje na Studiju talijanskoga jezika i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

Tibollo Kordić je rođena u gradu Foggi, na jugu Italije. Filozofski fakultet je završila u Pescari, a potom otišla u Veliku Britaniju gdje je živjela nekoliko mjeseci. Kada se vratila živjeti u rodno mjesto, počela je stalno putovati između Italije i Bosne i Hercegovine, odnosno Međugorja. Od njenog prvog putovanja u svjetski poznato mjesto hodočašća vjernika život joj se zauvijek promijenio, imala je, prča nam, neodoljivu želju da se vrati i čim je uštedjela novac iskoristila ga je za putovanje. Kasnije su ju kontaktirale turističke agencije i tako je započela karijeru turističkog vodiča u religijskom turizmu.

Muža je upoznala tri godine nakon prvog putovanja u Međugorje.

“Supruga vozača autobusa koji je bio zadužen za grupe od sto ljudi koju sam pratila bila je u devetom mjesecu trudnoće. I poslao je nekog drugog da ga zamjeni. On je također imao iskustva s talijanskim hodočasnicima, već dugo vremena je bio lokalni vodič. Taj dečko je kasnije postao moj muž“, prisjetila se Tibollo Kordić.

Claudia sada živi u Čitluku. Ima dvije kćeri. Kaže da je njena obitelj dvojezična. Sa suprugom se dogovorila da svatko govori svoj, maternji jezik kako bi njihovim kćerima prenijeli autentičan izgovor, dok sa suprugom komunicira na talijanskom.

„Na taj način djevojčice savršeno poznaju i talijanski i hrvatski i uče oba jezika ispravno. Opominjali su me zbog toga što ne govorim hrvatski s kćerima, ali ljudi ne shvaćaju da bi to bila vrlo ozbiljna pogreška. Kako objašnjava prof. Balboni, mozgovi djece su poput spužve i ako žive u okruženju gdje se govore dva, tri ili više jezika, naučit će ih sve na razini materinjeg jezika“, objasnila je.

Kaže kako se ne treba bojati razgovorati s izvornim govornicima i živjeti u strahu od učenja. To povezuje sa studentima talijanistike kojima predaje na Sveučilištu u Mostaru. Studenti su odabrali studirati talijanski iz zadovoljstva, a ona nije odabrala učiti hrvatski na taj način, već iz potrebe.

Tijekom predavanja svi su hrvatski govornici, a ona jedini izvorni talijanski govornik, ali s druge strane je jedini stranac među mnogim izvornim hrvatskim govornicima.

Objasnila je da iako postoji dosta razlika između njenog rodnog kraja i Hercegovine, ipak postoji sličnosti.

„Južni dio Italije sličan je Hercegovini i Dalmaciji. Kršćanske tradicije i vrijednosti su slične, ali postoje razlike u svakodnevnom životu. Svaka zemlja ima svoje običaje koje treba poštovati i svoj način da se stranci i siromašni osjećaju kao kod kuće…“, kaže sugovornica HMS-a. U budućnosti planira nekoliko mjeseci intenzivnog putovanja sa svojom obitelji./HMS/