Naši ljudi vani su široke ruke prema bližnjima u domovini, a po ekonomiju je loše što ti ljudi znanje, sposobnosti i poslovne veze češće ne usmjeravaju ka BiH. Svakog mjeseca šaljemo pare u BiH, više od polovine rodbine je nezaposleno, a i ono malo što ih radi ili prima penziju, kao da ništa i ne prima.

Ovo je priča hiljada naših dijasporaca, gdje god da su sada. Bh. dijaspora je svakim danom sve brojnija i široke je ruke prema bližnjima u domovini. Zvanična statistika kaže da više milijardi KM stigne iz inostranstva u našu zemlju, no brojke su i veće kada znamo da dijaspora daje novac i mimo zvaničnih tokova, u ruke, pošalje po prijatelju ili vozaču autobusa…

Prof. dr. Sanel Halilbegović priča nam da je i sam primjer dijaspore, sada već bivše, jer se u BiH vratio prije više od deset godina. Dijaspora igra ogromnu ulogu u krpljenju, novac koji šalje služi za to premoštavanje od prvog do prvog. Međutim, moramo shvatiti da je to neodrživo, zato što sada novac šalju oni koji su otišli iz BiH, recimo, u nekim srednjim godinama, mlađi ili oni koji još imaju određenu konekciju sa BiH, u smislu tu su im roditelji…

Mislite li da će njihova djeca slati novac nekome u BiH?! Garantujem da neće. A zašto, zato što će pogubiti veze, jer ništa nije urađeno na dubljem, dalekosežnijem i održivijem nivou. Potencijal dijaspore je veliki, ali koliko ćemo je još dugo imati?! Dijaspora druge, treće generacije neće imati dodirnih tačaka sa BiH, to će njoj biti tamo neka stara dedovina koju će jednom ili nijednom posjetiti u životu, da ne govorimo da će neko slati pare, poručuje Halilbegović.

Nema sumnje da dijaspora novac još šalje i tako pomaže najbliže, no ono o čemu se stalno govori je da je po bh. ekonomiju loše što ti ljudi znanje, sposobnosti i poslovne veze ne usmjeravaju ka BiH, kako bi naša zemlja imala i praktične koristi od naših ljudi koji žive i rade vani. Širom svijeta ljudi bh. porijekla sjede u parlamentima, profesori su, osvajaju prestižne nagrade, zapošljavaju. Ti ljudi su veliki potencijal za BiH, prilika za razvoj bh. ekonomije, ali se komunikacija i saradnja sa njima ne razvija kako bi trebala.  

– I dijaspora kao investitor traži uređeno i sigurno okruženje, traži jasno precizirane procedure, a mi to u BiH nemamo. Nemamo takav sistem, imamo samo pozitivne izuzetke, pozitivne primjere investicija iz dijaspore. Uvijek ističem da imamo veliki potencijal izvan BiH, to su naši ljudi koji su se ostvarili u dijaspori. Političari se našom dijasporom bave od izbora do izbora, od datuma do datuma, a ljudi u dijaspori su željni kvalitetne saradnje, da im se ukaže poštovanje, da im se stvori prostor za rad. Većina njih, osim onih koji su se razočarali ili koji su razočarani otišli, želi doprinijeti ako ne šire, onda barem gradu, mjestu odakle potiču. Ali, pitanje je ima li načina za to, kaže nam Sanadin Voloder, predsjednik Udruženja za razvoj saradnje domovine i dijaspore.

Napominje da, ukoliko se nastavi trend nemara, postoji opasnost da mlađe generacije, koje su rođene i odrasle u dijaspori, možda neće pokazivati interes za BiH kakav pokazuju njihovi roditelji.

Armin Alijagić iz Biznis centra bh. dijaspore kaže da nema zvaničnih podataka o tome koliko je dijaspora do sada uložila u BiH, ali navodi da je mnogo kompanija u zemlji otvoreno uz pomoć dijaspore. Ono što karakteriše takve kompanije je izvoz. Osim što otvaraju radna mjesta, često se radi i o kompanijama koje su uvele neku novu tehnologiju, novi način poslovanja, što doprinosi promjeni sredine u koju su došli, kaže Alijagić.

Dodaje da u BiH sve više prepoznajemo da dijaspora nije samo finansijski kapital, nego da ima resurse koji su nama interesantni.

– Imaju znanje i kontakte, imamo više treninga, radionica na koje dovodimo naše ljude da prenesu znanje. Prodajni agent iz dijaspore projekat je koji smo nedavno pokrenuli, a nastojimo pomoći našim firmama u izvozu na strana tržišta uz posredstvo dijaspore. Prosječna bh. kompanija izvozi 15 posto proizvodnje, dok kompanija koju je pokrenula dijaspora izvozi 75 posto. Pokušavamo naše firme spojiti sa našim ljudima koji im gore mogu pomoći, otvoriti im vrata, govori Alijagić, ističući da se svijest o razvojnom potencijalu dijaspore povećala.

Prosječna bh. kompanija izvozi 15 posto proizvodnje, dok kompanija koju je pokrenula dijaspora izvozi 75 posto, ističe Alijagić.

– I predstavnici vlasti na svim nivoima su prepoznali dijasporu, ona sada ima onu ulogu koju zaslužuje, jer već godinama nesebično pomaže. Imam osjećaj da smo mi ovdje konačno shvatili da želimo dijaspori nešto ponuditi prije nego im zatražimo, smatra.

Prof. dr. Dženan Kulović sa Ekonomskog fakulteta u Zenici nema sumnje da bh. iseljenici mogu i trebaju biti okosnica, motor ekonomskog razvoja BiH. Dženan Kulović: Nema sumnje da dijaspora može

i treba biti okosnica ekonomskog razvoja BiH

– Međutim, kako bi se krenulo tim pravcem, potrebno je promijeniti percepciju, odnosno potrebno je promijeniti dominantnu paradigmu po kojoj je dijaspora, sada već dio slavenske mitologije, tretirana kao “tetka iz Njemačke” koja treba spašavati našu ekonomiju. Bh. dijaspora ima izrazit razvojni potencijal koji agilna ekonomska diplomacija treba iskoristiti. Aktivniji angažman bh. dijaspore podrazumijeva izradu projekta kojeg bih nazvao ofanzivna, agilna ekonomska diplomacija, što podrazumijeva prilagodljiv pristup promociji ekonomskih interesa zemlje potencijalnim investitorima u bh. dijaspori, kaže Kulović.

Dodaje da bi projekat uključio sve institucije i agencije koje rade na promociji potencijala BiH. Hoće li naša pamet iskoristiti pruženu ruku, isključivo zavisi od nas, zaključuje.