Iako su gotovo cijeli radni vijek proveli u Austriji, Marko i Eva Petrović iz usorskog naselja Alibegovci, svake godine povodom Uskrsa za komšije organizuju posebnu proslavu u svom mjestu. Upravo onako kako su njihovi preci to činili u prošlosti.

Blagdanska radost je potpuna, jer u zavičaj dođu njihova djeca, a neka od njih razmišljaju o trajnom povratku u rodni kraj, što je dodatno uljepšalo ovogodišnje blagdansko raspoloženje.

„Prošao sam mnogo svijeta, sretao razne ljude, ali iz zavičaja dušom nikada nisam otišao. Duša je uvijek u mom sokaku“, kaže Marko.

Djeca, njih sedmero sa šest unučića, rasuti su po svijetu. Kada trebaju doći za blagdane – Eva i Marko su najsretniji.

„Volim ih sve. Jedva čekam kad ću ih opet vidjeti. Kad trebaju doći, ne mogu spavati nekoliko noći“, dodaje Marko.

I došli su i za ovaj veliki katolički blagdan.

„Rado pokazujemo djeci našu kulturu, običaje i bitno nam je da blagdane provedemo zajedno u obitelji“, kaže Markova snaha Marija Petrović.

Markov sin Anto kupio je kuću u susjedstvu. Planiram se, kaže, vratiti i živjeti ovdje. Možda je teško, ali svugdje čovjek treba raditi i truditi se da nešto ostvari, a to se može na našoj rodnoj grudi, ističe.

Marko pamti kada se Uskrs u Alibegovcima obilježavao drugačije. Uz takozvane „lilajke“ za usorske djevojke, bilo je druženja, pjesme i veselja. Sve je, kaže, bilo puno cura i momaka koji tazgovaraju i ašikuju.

Sve troškove proslave snose Petrovići. Pomagali su drugima i kada sami nisu imali dovoljno, kažu susjedi.

„Znam za najmanje 30 ljudi koje je zaposlio. Neki od njih mu, možda, danas nisu toliko ni zahvalni koliko ih je pomogao“, govori Markov susjed Ivica.

„Ima Boga i on to vidi“, poručuje Marko.