Na studijama u inostranstvu je boravilo i boravi više od 10.000 bh. studenata podaci su UNESCO-a. Jedna od njih je Ivana Pijetlović iz Bijeljine koja studira elektrotehniku u Minhenu.
“Studiram elektrotehniku na ETF, trenutno sam u šestom semestru”, priča Ivana koja u Minhenu studira uživo od prošle godine, a prije toga je studirala u Beogradu.
“Nažalost svjedok sam tog odliva mozgova svo moje društvo je zapravo otišlo da studira u inostranstvo. Moja najbolja drugarica studira u Berlinu, druga u Beču i to nije rijetkost da naši studenti, naša djeca studiraju u inostranstvu.”,
Marjan Marjanović, takođe iz Bijeljine doktorant je na Univerzitetskom Koledžu u Londonu. Što se tiče mogućnosti za rad studenata u Londonu, odnosno u Velikoj Britaniji to je regulisano tako da studenti kojima je neophodna viza za boravak tokom trajanja studija mogu da rade maksimalno 20 časova sedmično, to jeste pola radnog vremena za vrijeme trajanja semestra, kaže Marjan i dodaje da u periodu kad se ne izvode nastavne aktivnosti studenti mogu da rade maksimalno do 40 časova sedmično.
Šapčanka Natalija Topalović, poslije završenog ETF-a u Beogradu, usavršavanje je nastavila u Cernu gdje priprema master tezu. Od oko 4.000 studenata, izabrana je među 90 najboljih koji će 14 mjeseci učiti i raditi u jednoj od najvećih naučnih laboratorija na planeti. Praksa se tamo kotira kao redovan posao, priča nam Natalija.
“Ja radim od pola 9 do pola 6 ali sve zavisi od toga šta radim taj dan. Mogu reći da je divno raditi sa ljudima iz raznih dijelova svijeta i dobro je da se susretnem sa raznim terminima koje nisam imala priliku da čujem na fakultetu za istraživanje koje kasnije planiram u robotici.”, naglašava Natalija u izjavi za BN.
Istraživači sa prostora bivše Jugoslavije su priznati na svjetskoj mapi, navodi univerzitetski profesor iz Kanade Vlado Kešelj, koji je putem nauke išao od Sarajeva, preko Beograda pa do drugog kontinenta.
“Veoma su priznati, postoje ljudi koji rade u oblasti vještačke inteligencije na vrhu kao što su Zoran Obradović, Petar Veličković. Obično su to ljudi koji steknu do diplomsko obrazovanje ovdje, a onda odu u inostranstvo na specijalizaciju. U Kanadi studenti plaćaju samo na školarinu i slične troškove oko 10-ak hiljada dolara godišnje, država pokriva 50 % troškova od strane školarina.”, navodi profesor Kešelj.
Gdje god da ih odvede obrazovni put studenti su budućnost svake države. Zato im je važno omogućiti adekvatne uslove tokom, ali i nakon studija da bi uspješno mogli primjeniti stečena znanja, a ne da godine provode na birou za zapošljavanje kao što je to, nažalost slučaj za 60 % mladih u Bosni i Hercegovini.
