Lažeš, pseto balijsko! Te tri teške riječi vjerovatno će obilježiti ukupnu političku karijeru mlađahnog „SDA lava“ - Harisa Zahiragića.

Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)

On je na taj, nimalo suptilan način, odgovorio Mirsadu Čamdžiću iz Naše stranke, a zbog Čamdžićevih stavova iznesenih na jednoj sarajevskoj televiziji.

Povod za Zahiragićevu reakciju bila je još jedna njegova (Zahiragićeva), hajmo reći, „nespretna izjava“ o mogućem okretanju BiH prema „novim saveznicima“ (Kina i Rusija), koja je naišla na popriličan odjek, čak i u regionalnoj javnosti.

Bez obzira na povod, uzroke ili razloge, ova Zahiragićeva izjava/stav samo bjelodano svjedoči o otužnom nivou ovdašanje javne politke, koji se udomaćio u glavama političkih prvaka. Manjih ili većih.

Nije Zahiragić jedini, koji tako “javno komunicira” i tu u pravilu preko neke od popularnih društvenih mreža. Polako ovakav jezik postaje pravilo! Neka vrsta „općeg mjesta“, jer dobar dio političara smatra kako radi jasnoće stavova mora skinuti rukavice i krenuti sa jezikom ulice.

Narod ih tako – smatraju „bolje razumije“ ili bolje reći lakše „šeruje“ po društvenim mrežama i internetu. Kao što vidimo (i čujemo) ovaj napoaki stil je potpuno progutao bilo kakav smisleni sadržaj, pa su se javne debate pretvorile u festivale prostakluka i vrijeđanja. Početna tema zato služi samo kao „upaljač“ za pravu eksploziju raznoraznih uvreda i podmetanja. 

Hrkljuš!

I to sa jednakim žarom radi svi - od desnice do centra. Ukoliko takvi politički pojmovi u onom klasičnom stilu uopšte više i postoje. Javna politika polako postaje Tik-tok politika!

Zavuci, uvali...podvali!

Mlađahni Zahiragić očito itekako ima želje i motiva, pa čak i ponešto političkog talenta, ali mu taktičke strane bavljenja politikom - nisu jača strana. Može on samo misliti kako time čini uslugu stranci kojoj pripada, ali to je samo privid.

On čak i ne zna kakvu štetu čini!? kada plasira jedan ovakav jeftin štos, koji može trajati tek neko vrlo kratko vrijeme. I nakon svega i u pravilu - proizvesti više štete nego „koristi“, jer živimo u čudnim vremenima.

Vremenima brzog jezika i jakih emocija. Manipulacija i alternativnih "činjenica". 

Takva vrsta komunikacije pokazuje kako je kultura našeg političkog javnog dijaloga srozana ispod svakog nivoa. Sračunata je samo da šokira ili nekome podilazi. Ustvari najviše doprinosi daljoj fragmentaciji ukupnog društva, a ne samo politike.

Ono što je najgore da je jedan solidan dio ovdašanje političke javnosti praktički preuzeo vokabular i način komunikacije Milorad Dodika!

Političara, koji može svašta reći i da to no kraju nema nikakve posljedice. Čak ni kada negira genocid ili poziva na disoluciju BiH.

Logika je ovakva: Ako, već to može Dodik raditi nekažanjeno godinama, zašto to onda ne bi i mi preuzeti kao model.

Ljutu travu na ljutu ranu..Opleti...Ošini po prašini!  

A laž ili istina? Ma, koga to uopće zanima! Važno je je da MREŽE gore...