Ono što se, već neko vrijeme, čini kao jaka karta u rukama Beograda u pregovorima oko statusa Kosova (bolje reći priznanja bivše pokrajine kao nezavisne države), vrlo bi se lako moglo prometnuti u nešto posve drugo.

Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)

Radi se, naravno, o famoznoj Zajednici srpskih opština (ZSO) – čudnom političkom konstruktu, koga Beograd otvoreno vidi kao svoju buduću „isturenu teritoriju“ i razlog, zbog čega bi se na kraju moglo i (u nekoj varijanti) „priznati Kosovo“. Priština sa druge strane igra mudro, te i pored odavno stavljenog potpisa na sporazum o tome oprezno ispituje stvarni sadržaj jedne takve tvorevine.

Dogovoreno je postojanje (ZSO), ali ne i ono navažnije sadržaj...  

Kurtijeva Vlada, zapravo ne želi niti pregovarati o bilo kakvoj ZSO...ovoj ili onoj - bez rješevanja jednog, za Prištinu vrlo važnog „predhotnog pitanja“: Priznanja Kosova, kao nezavisne države!

Naime, od prvog dana za Kosovo nije najvažnije samo postojanje ZSO, već šta će biti stvarni politički i ustavno-pravni položaj jedne takve „zajednice“. Iskustvo iz BiH jasno upozorava da bi jedan takav „konstrukt“ mogao postati popriličan problem u procesu donošenja odluka, ali i kao „alat“ preko koga bi Srbija mogla itekako vršiti utjecaj. Kao što to, uostalom, radi u BiH!

Međutim, ima jedno drugo - neugodno pitanje za Beograd!

Ukoliko bi „zajednicu“ dobili Srbi, zašto je onda ne bi dobili pripadnici i drugih (manjinskih) naroda na Kosovu? Beograd uopšte ne skriva ambicije da ZSO bude nekakva moguća nova RS, a Dodik to i otvoreno priziva stavljajući znak jednakosti između ovog BH entiteta i budućeg – nada se Mile - „srpskog entiteta“ pod kodnim imenom ZSO - na Kosovu.

Za Beograd i Banja Luku ZSO se čini kao dobra osnova i zahtjev za pregovore u kojima se s jedne strane može dobiti dosta (nova RS!?) ili se pak može pregovarati unedogled i time odložiti priznanje Kosova na neodređeno vrijeme.

Ali, ako se već govori o principima i potrebama zaštite nacionalnih prava, zašto se onda jedan takav model ne bi primjenio na druge države u regionu?

Zašto Bošnjaci u Sandžaku sa svim historijskim i političkim razlozima ne bi imali neku svoju „zajednicu“? Ili Albanci na jugu Srbije, gdje čine vrlo ubjedljivu većinu u nekoliko tamošnjih opština?

To je i sasvim logičan nastavak politike kojom se traži više prava za Srbe na Kosovu, naravno, ako se igra po istim pravilima i ukoliko jedno ne važi za bogove, a drugo za volove?  

U svakom slučaju svima u regionu je, osim Beograda i njegovih „eskpozitura“,  jasno kuda sve to vodi i gdje može odvesti politika nekakvih ekskluzivnih nacionalnih prava. Greška počinjena u BiH dovoljno je zastrašujuća opomena svima u regionu, pa i samim Srbima, kako se stvari mogu „oteti kontroli“ i kako se može ući u sindrom beskonačne spiralne krize.

Krize, koja - suštinski ne odgovara nikome. Pa, čak niti onima čija se prava navodno štite! Osim uske vladajuće kaste i njene "priključenije". Jer stalno prizvodi tenzije i napreže sistem do pucanja u vremenima krize bez kraja i konca, dok mladi ljudi odlaze...tamo gdje ima manje inata, a više logike.

Ili da do kraja - okrenemo pilu naopako.

Ukoliko je ZSO zaista toliko dobro rješenje za Srbe na Kosovu, zašto ga ne primjeniti i u BiH i tako otkočiti sve procese i entitetske nelogičnosti, koje su legalizirale krvava ratna osvajanja i omogućile postratna natezanja?

Šta kažete na ZSO u BiH, umjesto RS na Kosovu? 

Zašto biti "nepopravljiv' Egoista," pa "najbolje stvari" čuvati samo za sebe?