Profesor Zdenko Samaržija, kolumnist portala Ljudski.ba, kratko se osvrnuo na odluke Vatikana o Međugorju.
Vatikan uvažava postojanje komunikacije roda Homo s transcendentalnim svijetom. Eterični, jer ga u geografiji Svemira ne mogu ubicirati. Lokacije na Zemlji gdje se odvijala komunikacija nazivaju Mjesto ukazanja i tu osnivaju svetište i osiguravaju uvjete za poseban vid pobožnosti: svetišta su meta hodočasnika, a svetištem rukovodi upravitelj.
Aktivnost spada u "vjerski turizam" i regulirano je državnim zakonima - komunikaciju s mjesnim ugostiteljima, hotelijerima, vlastima (prometna regulacija, sigurnost, ugovori s agencijama i župama, ugostiteljska ponuda, sanitarije i higijena…) vodi upravitelj svetišta.
Međugorje nije Mjesto ukazanja što izaziva gnijev prevarenih vjernika i hercegovačkih franjevaca, ali Crkva - da ne propadnu pare koje su uložili Crkva i privatnici - nema ništa protiv okupljanja masa i zajedničkih molitava te šetnji do mjesta ukazanja.
Crkva to naziva "mudrom odlukom". Svakako su je donijeli mudri jer u Vatikanu ne sjede dildike i vjerski fanatici, ali pronalazak imbecilne formule tipa "puno toga smo promijenili da bi sve ostalo isto" nije mudra odluka jer nema tko nije zakinut:
1) vidioci su ispali lažovi
2) franjevci prevaranti
3) biskupi licemjeri
4) vjernici ovce.
Aferim na mudrosti.
(Zdenko Samaržija, ugledni je profesor filozofije i povijesti te autor više udžbenika za učenike osnovnih i srednjih škola)