Prostor političke borbe Milorada Dodika je poprilično sužen. Banja Luka, Beograd, Moskva, Budimpešta i... Mostar – to su te destinacije na koje Dodik još uvijek može doći i pričati svoju priču.

Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)

Bez ikakvih propitkivanja... čak i uz određeni stepen ohrabrivanja kako je na"pravoj strani, te da samo treba da nastavi, a rezultati će doći.

Šetnja Dodika i Vučića po bespućima mostarskog Sajma tokom koje su međusobno razmjenjivali komplimente, rugali se novinarima i medijima, ali i otvoreno negirali genocid u Srebrenici – sramota je za Mostar, ali ponajprije za one, koji su im i omogućili ovakvu platformu za javno djelovanje.

Sada kada su suočeni sa teškim pitanjima i izozvima.

Ništa nije slučajno, pa ni Dodikovo i Vučićevo „paradiranje“ po Sajmu i Mostaru. Ništa, pa ni nategnuti osjećaj nekakvog političkog glamoura bez realnog pokrića nije mogao sakriti činjenicu da se u Mostaru skupila ekipa, kojoj polako, ali sigurno – curi političko vrijeme.

Sajam ili bolje reći politički forum je puno toga započeo i imao namjeru pokazati, a na kraju se nije dogodilo ništa osim sramote.

Kolege mi iz prve ruke svjedoče kako je bilo čak i pomalo tugaljivo gledati premijera RH i lidera hrvatskog HDZ-a, Andreja Plenkovića kako uz vrlo loš govor tijela nastoji nekako zadovoljiti svoje entuzijastične domaćine, ali i uredno zaobići... ako to ikako moguće - Dodika i Vučića.

Nije bilo niti ostalih regionalnih faca i državnika.

Osim dva odlazeća EU emisara sumnjivih motiva i poslovično zbunjenog premijera FBiH Nermina Nikšića, koji je uporno pokušavao pojasniti zbog čega će se neki novi „pregovori“ vladajuće koalcije odvijati iza zatvorenih vrata. Kako bi se relaksirala situacija.

Kao da se radi o nekakovom problemu lokalnog kućnog savjeta. Imao je  Nikšić potrebu i reći kako BiH nema mehanizme da se zašiti, iako bi to trebao biti njegov primarni posao, zar ne?

I izostanak diplomata važnih zemalja je bio itekako upadljiv. Čak nije bilo niti ruskog ambasadora!? Samo probrane ekipe iz srpsko-hrvatske koalicije objedinjene jasnim partikularnim interesima politike svršenog čina - i to je to. Pristigle avionima.

Suštinski bio je to jedan tužan skup... plaćen velikim dijelom našim novcem, da bi se na istom lakonski kopalo po najtežim ranama proteklih ratova uz lansiranje nekih novih prijetnji. Između dva skupo plaćena šarena štanda mahom državnih preduzeća. 

Uz kušanje probranih vina i delicija u društvu prejako našminkanih hostesa. Preglasnu muziku sa razglasa i jedno veliko ZAŠTO, koje je poput velikog bijelog slona visilo u svakoj od sala „Gospodarskog sajma“ u Mostaru.

Sajam je tek počeo, a zapravo je završio istog onog trenutka kada su se okupljene face razišle... svaka svojim krivudavim putem.

Neko u Beograd – neko u Zagreb...