Vučić sasvim ozbiljno misli kako može „sjediti na dvije stolice“. A kako to izgleda u stvarnosti? Pa, malo komplikovano, ali – ipak... izvodivo. Kada ima volje – ima i načina!

Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)

Stvar je u javnoj percepciji i tajnoj realnosti.

Javna percepcija uključuje stalna glasna pozivanja na „bratstvo Srba i Rusa“... prkošenje Zapadu zbog neuvođenja sankcija Rusiji ili pak skoro pa svakodnevno javno plašenje srbijanske i regionalne javnosti nekakvim „Sudnjim danom“, koji dolazi „za par meseci“ u kome Zapad neće dobro proći. 

Tajno – duboko u pozadini iza ove Vučićeve lapidarne percepcije na djelu je bila politika golog i dobro uplaniranog pragmatizma, preko koga se može svašta istrgovati, ali i dobro zaraditi!

Naime, kako piše ugledni „Financial Times“, Srbija je - uglavnom preko zapadnih posrednika - Ukrajini prodala naoružanja i municije u vrijednosti od čak 800 miliona eura!?!

Moskva se sada samo može tješiti da su ih po ratnim položajima u Ukrajini, „između ostalih“, bombardovale i „bratske granate“ iz Srbije.

Doveden pred svršen čin, predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, i da hoće ne može sakriti za njega vrlo neugodne činjenice. Potvrđuje izvoz naoružanja iz Srbije, ali i tvrdi da je to bilo u interesu „ekonomskog oporavka“ države.

-Ne možemo izvoziti u Ukrajinu ili Rusiju, ali imali smo mnogo ugovora s Amerikancima, Česima, Špancima i drugim. Šta oni na kraju rade s tim, njihov je izbor, pravi se diplomatski nejvešt Vučić, mada itekako dobro zna kako će ovakve informacije odjeknuti kod Putina u Moskvi.

Da je zvanični Beograd htio znati koje je zadnje odredište izvezenog naoražanja, onda je to u skladu sa međunarodnim kodeksima mogao znati, pa i stopirati prodaju. Kao što su svojevremeno Amerikanci zarbranili Izraelu da proda Hrvatskoj njihove modifikovane avione F16. Tako to u međunarodnoj trgovini naoružanja funkcioniše.

Zvanična Moskva već najavljuje „propitkivanje odnosa“ i ne zna kada bi se Putin i Vučić mogli sastati, što je jasan diplomatski signal da su vlasti u Rusiji itekako primile k znanju ovu vrlo neugodnu istinu.

Moskva je vjerovatno i ranije iz svojih izvora znala ili možda samo naslućivala da bi do ovakvog posla moglo doći, ali je javno „provaljivanje“ ove informacije dalo cijelom slučaju saavim novu dimenziju.

Zapad je, naravno, mogao naoružanje i granate za Ukrajinu nabavljati i kupovati i iz nekih drugih izvora, ali je izbor pao baš na Srbiju i to ne samo, jer ta država ima dobre proizvodne kapacitete! 

Možda najmanje, zbog toga.

Cilj je bio da se jasno pokaže kako Srbija, Beograd i Vučić, jedno govore, drugo misle, a treće rade. I to je baš ono što se postiglo.

Nakon „osam stotina miliona dobrih razloga“, malo toga će ostati isto između Beograda i Moskve. Do nekog potpunog raskola neće doći, ali će se bratska retorika svakako malo utišati... pa možda i potpuno ohladiti.

Jedna od „stolica“ se počala opasno klimati i nije baš ugodno na njoj sjediti, dok Vule pjeva Putinu... You Could Be Mine!