Otvaranje teniskih terena u Visokom gdje je zaigrao najbolji svjetski teniser Novak Đoković posebno je dojmilo jednog putopisca i novinara u smiraju. Za njega više je to od tenisa, od terena, bio je to dan kada je sve pljuštalo od plemenitosti potrebne da se na ovim prostorima gradi neki novi, bolji svijet. Utiske oprenosimo u cijelosti.

Poštovani Semire

Vama, Đokoviću, Karanu i ostalim učesnicima trinaestojulske svetkovine, blagodarim na nezaboravnom danu i noći u Visokom. Bila je to ne samo milozvučna teniska simfonija,već i zanosna melodija dobrih ljudi svih vjera i nacija sa naših prostora.

Tako ste ostvarili onaj ideal koji nikada nije uspio nijednom političaru iz regiona, a pogotovo će zauvijek ostati nedostižni san svim visokim predstavnicima koji stoluju u Sarajevu. Svom uzvišenošću i izuzetnim talentom dali ste im "recept" kako se to čini i kamo sreće da se Vi više uvažavate i pitate o sudbini našeg regiona.

Jer to bi onda bila ako ne Dolina ljubavi kao sada ova visočka, onda bar mozaična dolina većeg razumijevanja i harmonije.Vas trojica ostaćete zauvijek olimpski korifeji plemenitosti i kreativnosti, koji spajaju obale ovog našeg ustalasanog svijeta. Kamo sreće da je tako kosmopolitskih pojedinaca više, kako kod nas tako i na našoj planeti.

Svijet, istina, ni tada ne bi bio nova Arkadija, ali bi bio bezbrižniji. Presretan sam što će biblioteku moje unučice Elene krasiti knjiga sa potpisima Vas trojice i koja će ovako divno govoriti o svemu ovome i kada njenog dede više ne bude. Jer i ta neprolaznost, i prenošenje poruka na mlađe, život čini uzvišenim.

Srdačan pozdrav od Slobodana Stajića,novinara i putopisca u luci smiraja