Smrt ovog mladog sportaša potresla je mnoge u Mostaru, a na društvenim mrežama brojni njegovi prijatelji kao i sugrađani iz Mostara te Nove Bile opraštaju se od Marka uz poruke kako će ga uvijek pamtiti kao nasmijanog i uvijek susretljivog momka. Od Marka Nakića Zigija emotivno se oprostio i Mostarac Marin Bago.
Oduvijek su ljudi dolazili u Mostar i ostavljali svoj trag i pečat...
Sasvim slučajno, njegov rad sam pratio, skoro pa svakodnevno, nekih pet godina...Naši dječaci iz Eksperimenta, htjeli su trenirat nogomet, imali su četiri godine, i navalili...Odveli smo ih u Sport Talent i tamo ih je zadužio Zigi..
.U Mostar je došao iz Nove Bile, završio škole i radio kao trener...Kako su nam djeca bila mala, morali smo ih odvozit' i dovozit', pa onda pogledamo i trening...Prateći njegov rad, upratio sam četiri generacije njegovih dječaka kojima ni'ko nije mog'o ništa...
Takmičili su se po BiH, Hrvatskoj, i najčešće se vraćali sa osvojenim prvim mjestom...Mnoge dječake su prepoznali veliki klubovi i zvali ih u goste...Ništa to ne bi bilo moguće bez dobrog trenera i pedagoga, radio je s njima k'o s velikim...Svakoga je zvao po nekom slavnom igraču...Čas je galamio na njih i zadav'o im po dvadeset sklekova kazne, iako nisu mogli uradit nijedan...Čas se s njima šalio, grlio ih i ljubio...Sokolio ih je kad plaču, galamio ako ne slave dovoljno jako...
Ako bi ga nekad drugi treneri mijenjali, naši dječaci bi bili tužni, ljuti, i nesigurni u sebe...Nisi smio ništa na njega reć'...On je bio njihov...Ima li boljeg dokaza o nečijoj vrijednosti nego kad te djeca vole i slušaju…Ne znam ni kako ću malom reć', svaki dan me pita je li Zigi ozdravio i hoće li se vratit prije nego što se završi liga...
Morat ćemo opet pričat' o životu, gubitku, i kako nekad jednostavno ne bude kako treba...Ni'ko ne bi treb'o umrijet' tako mlad...Ostat će nam sjećanje na dječački osmijeh i plave oči, i kako slavi s dječacima...Znam da ga oni neće nikad zaboravit'...A mi smo izgubili učitelja, druga, stručnjaka, prijatelja naše djece i našeg Grada...