Predsjednik entiteta RS i lider SNSD-a, Milorad Dodik, došao je do zida. Ispucao je sve moguće manipulativne povuci-potegni poteze i sada mu je samo preostalo da zaigra svoju... zadnju igru.

Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)

Da zaprijeti opštom krizom, stvarnom secesijom... i da se ne lažemo - novim ratom u BiH!

Naime, nikako se drugačije, nego kao otvorene prijetnje mogućim sukobima u BiH ne mogu protumačiti Dodikove izjave kako bi osuđujuća presuda u njegovom slučaju bila... „smrtni udarac za BiH“.

Kao i svi vlastodržci ovog svijeta i Dodik pod svaku cijenu i bez imalo ustezanja gura znak jednakost između njega, entitata RS i cijelog srpskog naroda u BiH!? Vječiti vladari bez osjećaja za mjeru samo tako i mogu opravdati svoje decencijske vladavine pozivajući se uvijek ne nekakve više ciljeve i projekte, iako su konkretne koristi od tolike koncentrirane moći – samo njihove.

Dobro i par krugova odanih kadrova... dobro raspoređenih unutar sistema zarobljene države.

Svoje probleme Dodik tako pokušava predstaviti kao opštenarodne i svačije i pri tome se koristi alatima dobro uhodanog sistema koga godinama gradi i hrani.

Naravno, našim novcem. Novcem poreskih obveznika u BiH.

Već je aktivirao „stalno zasjedanje Skupštine entiteta RS“, kao da se radi o nekakvom posebnom vanrednom stanju opšte ugroženosti, a ne činjenici da je svojedobno samog sebe prijavio, kabadahijski vjerujući da se može poigravati sa pravosudnim sistemom u zemlji.

Sada kada je „mečka zaigrala“ pred njegovim vratima nastoji se spasiti na sve moguće načine. Kako je ponestalo novih inicijativa ili Deklaracija u koje, ionako, niko ozbiljan više ne vjeruje - Dodiku je preostalo samo da zaigra na kartu otvorenih prijetnji... za početak pravnim i političkim... a kasnije moguće i drugim nasiljem!

U tome mu, naravno, asistira „kolega“ iz Beograda - Aleksandar Vučić, koji je sa šupljih fraza o „brizi za Srbe u BiH“, prešao na nivo fino upakovanih prijetnji i otvoreno miješanje u unutrašnja pitanja izjavom kako očekuje oslobođajuću presudu za Dodika - kao “ispravnu odluku”.

Dodikove stalne prijetnje, ali i konkretna djela suprostavljanja suverenitetu i cjelovitosti Vučić naziva „verbalnim deliktom“, a što – smatra u 21. vijeku – „nije normalno“.

Jedino što u ovom slučaju nije normalno je to što Vučić uopšte sebi dopušta ovakve izjave, dok u vlastitoj zemlji svoje političke protivnike i oponente progoni „k'o Bog maglu“, te ih naziva najpogrdnijim imenima.

Ono što za Vučića važi u Srbiji - ne važi u BiH, pa bi se ovakve njegove tvrdnje kako i učešće na manifestacijamana na kojima se negirao suverentitet BiH mogle, bez imalo šanse da se napravi grešaka, nazvati najblaže rečeno nedobronamjernim... iako bi napribližniji termin bio – neprijateljskim!

Kao Dodik i Vučić je ostao bez pravih političkih argumenta ili bolje reći fraza, pa se okrenuo vokabularu nedvosmislenih prijetnji kakve smo već imali prilike slušati iz usta... Miloševića, Mladića, Plavšićke ili Karadžića.

U jednom su Dodik i Vučić isti.

Namjerama da vlastite probleme proglase narodnim i nacionalnim. Da se sakriju iza kolektiviteta iako su se obojica pitala baš za sve, bez obzira kojom su se funkcijom „okitili“.

Hoće li izvarani i osiromašeni „narod“ opet nasjesti na istu „priču“?