Sada je već i službeno potvrđeno. Američki državni sekretar, Antony Blinken, pisao je ministru vanjskih poslova BiH Elmedinu Konakoviću, da ovaj...pazite sada...kao „izvrši pritisak“ na lidera HDZ BiH Dragana Čovića!?

Piše: FARUK KAJTAZ (Izascene)

Razlog? Ubrzanje projekta Južne gasne interkonekcije (projekt plinske veze BiH i Hrvatske op. aut.)!

Gledano čisto diplomatski, komunikacija Blinkena sa Konakovićem je logična, ali je politički i stvarno - blago rečeno - čudna.  Mogao je Blinken slobodno i mirne duše zaobići Konakovića, koji se sigurno ne bi naljutio, pa odmah uputiti pismo na pravu adresu.

Onu Čovićevu, ali to nije uradio!?

Vjerovatni razlog nije diplomatska pristojnost američke strane, već izostanak strategije, te pokušaj da se Čoviću „preko Sarajeva“ pošalje poruka. Preko njegovog koalicijskog partnera.

E sad' koliko je takvo nešto realno – to je sasvim „drugi par rukava“.

Da su Konaković i Trojka mogli utjecati i vršiti nekakav pritisak na Čovića u vezi sa Južnom  gasnom interkonekcijom i pokušajem da se iz velike energetske igre (čitaj novca) izbaci kompanija BH gas u korist tri kantona sa hrvatskom većinom, pa vjerovatno bi to do sada već učinili.

Ideja da Konaković izvrši pritisak na Čovića je jednostavno naivna zna li se sa kakvim aparatom utjecaja i moći raspolaže lider HDZ BiH, a koji je još i dodatno „podebljan“ zadnjim odlukama Visokog predstavnika...i uz „blagoslov“ SAD.

Američki problem sa Južnom gasnom interkonekcijom nije počeo sa najnovijim pismom Blinkena, jer je o tome Čoviću još prije nekoliko mjeseci poruku poslao i  amarički ambasador u BiH Michael Murphy. Kako se ništa nije dogodilo, odnosno kako je Čović nastavio kao da se ništa nije desilo...u igru je uveden viši diplomatski nivo.

Blinken tako piše Konakoviću, a zapravo misli na Čovića.

Konakoviću je jasno šta Blinken hoće, ali nema ideju kako „izvršiti pritisak“ na Čovića bez dodatnih komplikacija u ionako kompliciranim odnosima i tu se krug zatvara. Gasni kuršlus.

Američka očekivanja da će Konaković snagom svoje funkcije i kapacitetom unutar vladajuće koalicije nekako odgovoriti Čovića od ideje da novom kompanijom po kontrolom hrvatskih kantona pratkički kontrolira uvoz gasa u BiH je sve samo ne ozbiljna. 

Neku snagu može imati samo ukoliko je sve ovo tek početak procesa u koga bi se Amerikanci uključili sa istim žarom i kapacitetom kao kada su instalirali novu vlast u FBiH. Bez toga jednostavno neće ići, bez obzira kakva očekivanja Blinken imao od Konakovića.

Pismo je, jednostavno, poslano na krivu adresu!